Javnost je uznemirila vijest da je nedavno grupa maloljetnika tukla, šutirala, gasila cigarete na koži petnaestogodišnje djevojčice u parku na Novom Beogradu.
Policija je identifikovala počinioce. Slučajevi poput ovog iznova otvaraju pitanje kako efikasnije odgovoriti na vršnjačko nasilje.
NAJČITANIJA VIJEST
ASMIN DURDŽIĆ NOMINOVAN ZA IZBACIVANJE Voditeljka saopštila rezultate glasanja, šok u Beloj kući
Slično zlostavljanje od iste djece, djevojčica je doživjela i u aprilu. Ovoga puta ljekari su konstatovali hematome, opekotine i posjekotine. Otac djevojčice kaže da ožiljci zacjeljuju, ali ne i trauma koju je njegova kćerka preživjela.
„To je desetine ožiljaka od gašenja cigara. Prvo su je udarili bokserom u glavu, a poslije su je četiri sata mučili. Nadam se da će roditelji da utiču na svoju djecu, jer ovo je eskaliralo do nekih granica, što ja ne mogu da pojmim“, priča otac djevojčice.
Tužilaštvu je od početka godine prijavljeno 69 slučajeva maloljetničkog vršnjačkog nasilja, skoro polovina zbog nanošenja teških tjelesnih povreda.
„Koju će krivičnu sankciju tužilaštvo predložiti sudu zavisi od ličnih i porodičnih prilika maloljetnog učinioca i težine krivičnog djela. Tužilaštvo najčešće predlaže pojačan nadzor roditelja, pojačan nadzor organa starateljstva, vaspitno-popravni dom, osposobljavanje za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima“, saopštilo je Više javno tužilaštvo u Beogradu.
Međutim, upućeni kažu da te mjere nisu uvijek efikasne, jer se dešava da deca poznata po nasilničkom ponašanju nastavljaju da budu agresivna.
„Ovdje fokus po mom mišljenju ima sistem socijalne zaštite, sistem obrazovanja, i ja bih rekla zdravstveni sistem. Svjesni smo činjenice da su djeca na mrežama, to je postao njihov realan život, a kada izađu u realan život nemaju nešto što se zovu socijalne vještine“, kaže Ivana Stevanovićsa Instituta za kriminološka istraživanja.
Iz Suda ističu da je ključna bolja saradnja svih u sistemu od škole, roditelja do socijalnih ustanova. Nedostaju, kažu, i obučene osobe koje će pratiti ponašanje nasilnog djeteta nakon izrečenih mjera.
„Potrebno nam je da svi akteri budu dovoljno obučeni, ali zaista obučeni da rade u najboljem interesu djeteta. Kada cijelo društvo odreaguje, bilo koja mjera može imati nekog efekta. Do tada, ako imate otpor roditelja, ili imate nezainteresovanost ili čak povlađivanje u tom smislu, nijedna mjera koju sud izrekne nije dovoljna“, kaže Milica Milić, sudija odjeljenje za maloljetnike.
Nada Stankov, školski psiholog u OŠ „Jovan Sterija Popović“, kaže roditelji treba da kontrolišu sa kim se dijete druži, gdje izlazi i do kada izlazi.
NAJČITANIJA VIJEST
Dodik iz Beograda: Cilj nam je ujedinjenje sa Srbijom. Vučić: Srbija je uz vas! Iu
„Nažalost, zbog preopterećenosti roditelja često oni to ne isprate, a isto tako ni djeca nemaju dovoljno povjerenja u roditelje, pa se često dešava da to što su pretrpjela nasilje ili što su učinila nasilje ne prijave roditeljima“, kaže Nada Stankov.
Neke zemlje donekle su riješile problem vršnjačkog nasilja uvođenjem obaveze za roditelje da sa djetetom posjećuju psihologa. Koliko je to težak posao, svjedoči Norveška. Za škole bez nasilja bilo im je potrebno više od 15 godina.
(RTS)
