Doktorka Tamara Lazić Strugar (42) preminula je nakon borbe sa opakom bolešću. Od kako je otkrila da boluje od raka debelog crijeva, četiri godine je svoju borbu pokazivala i drugima, i vjerovala u izlečenje.
Rođena i odrasla u Beogradu, Tamara je kao tinejdžerka otputovala u Njujork, gdje je završila medicinu na prestižnom Univerzitetu Jejl, kao najuspješniji student u generaciji. Usavršavala se širom svijeta – u Španiji, Italiji, Čileu i Roud Ajlendu – i postala jedan od najcjenjenijih doktora u svojoj oblasti. Uspjela je da izgradi porodicu i život pun ljubavi, udavši se za “zabranjenu ljubav” iz studentskih dana, o čemu je govorila u jednom intervjuu:
“Upoznali smo se na Jejlu, on je već bio načelnik hirurgije kičme, a ja student medicine. Nešto kao u seriji “Uvod u anatomiju”. Dekan je pričao sa njim, pričao je sa mnom, rekli su nam da to nije dozvoljeno, da ne mogu da nam zabrane, tako da smo u početku nezvanično bili u vezi. Svi su znali, ali nismo se eksponirali javno dok nisam završila medicinu.
Kad smo se vjenčali i kad smo dobili djecu slala sam fotografije dekanu kako bih mu predočila da zna da priče kao što je naša nekad i uspiju. Tom prilikom mi je otkrila da je oduvijek navijala za nas, ali da zbog posla nije mogla da nam pokaže i pruži podršku. Džon je moj kamen i najveća podrška u svemu kroz šta porlazim. Bez njega i djece ne bih uspjela”.
Prvi simptom karcinoma
Tamara je primjetila krv u stolici i zbog toga se odmah javila ljekaru.
“Godinu dana prije nego što sam primjetila krv u stolici imala sam uredan nalaz kolonoskopije koji nije pokazivao nikakve polipe. Moja jedina slabost bila je standardno osjetljiv stomak, kao i činjenica, koju sam tek kasnije razumjela na pravi način, da sam se u tom period osjećala izuzetno umorno. Sjećam se da je prvo što sam izgovorila doktorki, gastroenterologu kod koje sam otišla zbog krvarenja, bilo – molim vas, recite mi da ovo nije rak
Ona me je u čudu pogledala i smirivala me činjenicom da sam prije samo godinu dana imala uredan nalaz bez ikakvih vidljivih poremećaja i da je možda u pitanju neka druga, autoimuna bolest crijeva. Međutim, ja sam kao ljekar znala šta znači krv u stolici i zahtijevala sam novu kolonoskopiju na kojoj je pronađen tumor”, pričala je doktorka Tamara.
Lezije na plućima
Na promocije njene knjige “Kožodovštine” prošle godine, otkrila je da je pronađen donor za transplantaciju jetre, gdje je rak metastazirao – ali samo u slučaju ako PET sken ne pokaže metastaze i na drugim organima. Nažalost, to se desilo.
“Imam nove dve sitne lezije u plućima, ali ne zna se još da li su metastaze. Ako jesu, onda transplantacija nije više opcija. Lezije su suviše male za biopsiju, tako da ćemo ih vjerovatno pratiti. U međuvremenu smo u potrazi za najboljom sljedećom opcijom hemioterapije. Naravno, uz sve to, bavim se zdravom ishranom, akupunkturom, suplementima i raznim ostalim alternativnim kombinacijama. Dajem sve od sebe”, ispričala je tada doktorka za Ženu.
“Djeca su mi najveći lijek”
I u tom trenutku prirodan slijed priče bila su upravo njena deca – 14-godišnji sin Luka i 12-godišnja kćerka Mija – koji se hrabro nose sa izazovnim periodom njihove majke, ali i cijele porodice.
“Djeca se odlično drže, oni su moj najveći lijek. Teško im je, ali guraju”, govorila je.
Senzacija.ba
