Bila je ribareva kćerka koja je 1966. godine umalo postala Miss svijeta, osvojivši titulu prve pratilje. Ipak, blještavilo modnih pista zamijenila je tišina, a njena sudbina ostala je upisana kao jedna od najtužnijih priča bivše Jugoslavije
Nikica Marinović, skromna djevojčica iz Mokošice kraj Dubrovnika, preko noći je postala miljenica nacije nakon što ju je primijetio popularni magazin Bazar.
Na svjetskom izboru za Miss 1966. godine krunu je odnijela Indijka Rita Farija, a u javnosti se glasno šuškalo da je Nikica izgubila prvu poziciju jer je hrabro odbila putovati u Vijetnam i nastupati pred američkim vojnicima. Jugoslavija je bila protiv tog rata, a ona nije željela staviti svoje lice na tu stranu historije, plativši cijenu gubitka svjetske krune.
Nakon planetarnog uspjeha, Beograd je dočekao raširenih ruku kao najveću zvijezdu. Udavala se dva puta, oba puta za poznate reditelje – Vuka Vuču i Zdravka Šotru, s kojima je dobila sinove. Bila je modna ikona, šetala je centrom grada kao modnom pistom i vodila kultni butik u Knez Mihailovoj ulici. Ipak, kako su godine prolazile, svjetla reflektora su se gasila, a fotografija u novinama je bilo sve manje.
Mračni raspad Jugoslavije donio je i teške porodične tragedije. Ratne devedesete su stigle do njenog praga, njen otac je zbog posjete kćerki završio u pritvoru po povratku u Dubrovnik, a sinovi su odrasli i otišli svojim putevima.
Slika nekadašnje dive polako je blijedila, dok je njen beogradski stan postajao sve veći i prazniji. Tijelo Nikice Marinović pronađeno je 11. novembra 2008. godine, nakon što je sama odlučila prekinuti svoj život. Žena za kojom je patio cijeli Balkan otišla je u potpunoj tišini, ostavljajući pitanje da li je velika ljepota zapravo bila njeno najteže prokletstvo.
