Radojka Petrović ima samo jednu želju, iako je bez ičega, bolesna, na staranju kod sestre, ne ište ni pare, ni hranu, ni stan, već poziv. Običan telefonski poziv od strane djece za koju se borila i koje su je na kraju i napustila.
Kako izgleda stisak ruke i lijepa riječ onih koje je rodila, zaboravila je Radojka Petrović iz Crne Gore. Kad je neko pita gdje su joj djeca, ne može da sakrije suze. . Ona prosi da bi preživjela, kad je neko pita gdje su joj djeca, ne može da sakrije suze.
– Za neke ne znam ni gdje su. Neće ni da se jave – kroz suze progovara Radojka.
Teška mladost i borba da djecu nakon razvoda izvede na pravi put, donijeli su joj još težu starost. I ruke kojima je prehranila porodicu izdale su je, pa više ne može da radi.
– Odem u grad i prosim u zadnje vrijeme, jer ne mogu da radim – kazala je ona. Brigu o njoj preuzela je sestra.
Želi samo da čuje svoju djecu
-Boli što dosađujem porodici koja je u teškoj situaciji. Iako je to moja sestra, to je tuđa kuća – kaže ona.
Radojka o sebi i svom zdravlju brine sama. Ali, njenu bol ne može da izleči ljekar. Ni želje nisu velike, a upućene su djeci.
– Makar taj telefonski poziv i da se sastanemo da progovorimo. Drugo ne tražim – poručuje ona.
A da je srce roditelja najprostraniji dom i male i velike djece, dokazuju nam svakodnevno – i dok su u punoj snazi, i kad ostare. Umjesto da ih tretiramo kao servis za unuke, psihološkinja Adriana Pejaković predlaže nešto ljepše.
– Da obratimo pažnju jer ćemo svi biti stari. Da im pružimo pažnju i ljubav i poštovanja, a ne da jurimo za stvarima u životu – pojašnjava Pejaković.
Starima i taj jedan poziv znači
Da je prisustvo bake i deda značajno i za djecu, znamo svi koji pamtimo tu neizmjernu ljubav. I zato je na ljubav najlepše odgovoriti istom mjerom.
– Nekada se stari osećaju zapostavljeno, ali neće da kažu jer smatraju da nisu prioritet. Nekad je važno da zastanemo da se setimo i da ih pitamo kako su. Oni misle da su nam na teretu – smatra Pejaković.
Isto to oseća i Radojka, da nikom nije teret. Zakon o porodici kaže da su djeca dužna da izdržavaju svoje roditelje.
Radojki bi jedan poziv uljepšao dan, ali i mnogim roditeljima, da znaju da o njima misle oni kojima su život posvetili, a to je najmanje što možemo da učinimo.
(RTCG)
