Nakon 29 godina od operacije Oluja u kojoj je ubijeno hiljade ljudi, a proterano više od dvesta hiljada, još uvijek isplivavaju tužne i potresne priče onih koji su prošli kroz užase rata, izbeglištva, gubitka članova porodice… U moru takvih, izdvojila se i jedna herojska, dirljiva, a njen glavni akter keruša Dena, postala je poznata širom svijeta.
Dokaz da večnu ljubav između psa i čovjeka, ne može da prekine čak ni rat je Denin poduhvat u kojem je prešla 500 kilometara, nekoliko desetina gradova i nekoliko rijeka kako bi došla do svojih Radanovića.
Njeni vlasnici, porodica Radanović živjela je u Petrinji, gradu u blizini Zagreba, gdje su je 1991. dobili kao štene od komšija, a njihova djeca dali su joj ime. Kuća Radanovića postala je njen dom.
Međutim, četiri godine kasnije, nastupila je Oluja, ali i borba za goli život, te su kolone srpskih izbeglica iz Hrvatske, hrlile ka Srbiji, a Dena je u svom tom haosu, ostala u dvorištu kuće u Petrinji sama.
Radanovići su se obreli u izbegličkom centru u Rumi, pokušavajući da organizuju normalan život. Glava porodice Milan se zaposlio kao vozač autobusa i nekako su sastavljali kraj s krajem. Ipak, tuga za Denom bila je velika, i njihova sreća nikada nije bila potpuna. Mislili su da je više nikada neće vidjeti.
Keruša Dena nije mislila tako. Nakon 139 dana lutanja i pređenih 500 kilometara od Petrinje do Rume, Dena je uspjela da pronađe svoje vlasnike koji nisu u tom egzodusu stigli da je povedu sa sobom. Prošla je kroz gradove Dvor, Novi, Prijedor, Banjaluka, Prnjavor, Derventa, Modriča, Brčko, Bijeljina, Bogatić, Sremska Mitrovica. Na putu su joj se ispriječile rijeke Una, Sana, Vrbas, Bosna, Drina, Sava. Prepreke su bile male kakva je ljubavi koja ju je vukla da pronađe svoje vlasnike.
– Pred novu 1996. godinu, tačno 22. decembra, u sobu je utrčao sin Goran i beskrajno uzbuđen rekao: Mama, došla nam je Dena! – ispričala je Dušanka, i dodaje da u prvom trenutku kerušu nije mogla da prepozna jer je mnogo smršala, a šape su joj bile krvave i bez noktiju.
U Rumi se Dena oštenila i donijela na svijet petoro kučića. Štenad su poklonjena Rumljanima, a ona je odletjela u Kanadu sa svojim vlasnicima.
- Decа su jаsno reklа dа bez nje neće dа idu. To sаm i sаopštio službenici u kаnаdskoj аmbаsаdi u Beogrаdu, kojа me i iznenаdilа i obrаdovаlа u isto vreme svojim odgovorom: “Mi o vаšoj keruši sve znаmo i sve ćemo učiniti dа i onа putuje sа vаmа, ništа ne brinite”. Tаko je i bilo – rekao je Milan.
Nažalost, Dena je uginula, ali Radovanovići i dalje čuvaju njen pepeo u svom domu.
(Luftika)