Tuga, bijes, bol. To je ono što je danas osjetio svaki roditelj u Hrvatskoj, ali i šire. Užas u zagrebačkoj školi nezamisliv je. A jedna obitelj nikad više neće zagrliti svog prvašića…
Danas su u školi imali darivanje. Secret Santa. Razmjenjivali su poklončiće, gledali film, veselili se praznicima, pozdravljali s prijateljima i učiteljicama. Čeka ih Božić, čeka ih druženje s obiteljima, možda kakvo putovanje, šetnje, obiteljsko gledanje božićnih filmova, druženje s prijateljima i obitelji, veseli ručkovi, pokloni. Hrpa zagrljaja, nekad i previše, puno poljubaca i ljubavi.
POVEZANO:
NAJČITANIJA VIJEST:
Teško je pomisliti da je samo sudbina htjela da oni svoj dan i završe tako. Teško je pomisliti da neka druga djeca, samo nekoliko kilometara dalje, u nekoj drugoj školi, s nekom drugom učiteljicom, u nekoj drugoj učionici nisu imala takav dan. Nezamislivo je pomisliti da su se ta djeca danas bojala za vlastiti život. A najteže je pomisliti da jedno dijete više nikad neće doći u svoj dom, da jedno dijete više nikad neće zagrliti svoje roditelje, da se više nikad neće igrati, veseliti ni učiti u toj niti bilo kojoj učionici. Nije fer. Nije fer!
Svaki je roditelj danas osjetio strah, bijes, paniku, užas, bol i poželio odmah zagrliti svoje dijete i zaštititi ga od svega na ovom svijetu. Svako dijete koje je saznalo za to što se dogodilo, osjetilo je strah i možda poželjelo nikad više ne ići u školu. Znam da moje je. Svaki prosvjetni djelatnik osjetio je strah za svoj život. Niti jedna osoba u Hrvatskoj i šire nije danas bila ravnodušna niti je mogla ostati pribrana. O svima onima koji su izravno na bilo koji način i okrznuti ovim stravičnim događajem, ne možemo i nećemo niti pokušati pisati niti nagađati kako se osjećaju. Jer to ne možemo niti naslutiti. Ono što zasigurno znamo je da će ožiljci ovog događaja još dugo, dugo ostati na svakom od nas.
Bijes, beskrajan bijes izmjenjuje se s neizmjernom tugom, boli koju osjeća danas svaki roditelj. Znam da ja osjećam. I neće samo tako lako otići i nestati. Dok ovo pišem, borim se sama sa sobom da ne pohitam po svoje drugo dijete ranije u školu, borim se s tim da se ne raspadnem kad ju vidim, da se ne rasplačem i ne ugušim je zagrljajem. Neka uživa u današnjem danu. Neka se veseli poklonima, slatkišima, druženju, igrama, prijateljima, praznicima. Neka bude sretna. Jer je to zaslužila samim time što je dijete. Jednom je djetetu to danas zauvijek oduzeto. A nekima na dugo, dugo utisnuto u malena srca i duše.
Nije fer! Ne mogu niti pomisliti o svim okolnostima, neću niti pokušati tražiti krivca – ili bolje krivce, ne mogu sad razmišljati o tome jesu li škole sigurne – a znamo da nisu – ne mogu misliti kad bi se to sve i kako moglo opet dogoditi, ne mogu se bojati i prestati živjeti. Ne može to, znam, niti želi, većina roditelja danas. I sutra. I još dugo nakon danas. Osim što ne mogu bistro i jasno razmišljati, ne mogu više niti čitati sve te vijesti. Nije fer!
NAJČITANIJA VIJEST:
Dijamant za kraj godine oduševit će sve!
To je jedino što me muči. Nije fer da moramo strahovati, nije fer da se moramo bojati, nije fer da naša djeca nisu sigurna. Nije fer da jedno dijete više nikad neće zagrliti svoje roditelje zbog… Nije fer.
Počeli su praznici. Oni kojima smo se veselili i kojima se oni najmlađi još u blaženom neznanju i dalje vesele. Oni koje jedna obitelj neće dočekati s veseljem. Oni koji će još brojim obiteljima biti teži nego što su još jutros mogli zamisliti. Nezamislivo je teško. Nezamislivo je teško što Djed Mraz neće ostaviti poklone jednom prvašiću kojem je već pripremio sve s popisa. Onom djetetu koje više nikad neće zagrliti svoje roditelje. Nije fer!
Zato im mi svi ostali dugujemo da danas svoju djecu zagrlimo još jače nego ikad.
24sata.hr