Nova supruga postavila mi je uvjet: ili ona, ili moja kći. Nisam dugo razmišljao

S Natalijom sam se razveo prije dvije godine, nakon sedam godina braka. Jednostavno smo postupno shvatili da smo potpuno različiti, gotovo stranci, i nismo vidjeli smisla nastaviti naš odnos. Imamo prekrasnu kćer Milanu. Nakon razvoda ostali smo prijatelji, ostavio sam im stan, a svake sam subote uzimao Milanu kod sebe. Ubrzo sam se oženio svojom voljenom Ksenijom. Radili smo zajedno u istoj firmi i činilo se da smo stvoreni jedno za drugo. Ksenija se dobro odnosila prema mojoj kćeri, ponekad smo zajedno išli u kino.

— Dragi, sutra je subota, mama nas očekuje u gostima, — rekla mi je Ksenija navečer.
— U redu, draga. Ako kažeš da idemo, idemo, — nasmiješio sam se.
— Rone, samo nemojmo povesti Milanu sa sobom. Znaš da moji roditelji to neće odobriti, — rekla je Ksenija.

NAJČITANIJA VIJEST:

Spava sa TAŠTOM, sa ženom više nema SE*S – ranije buktalo od strasti pa PRESUŠILO: Ona mu redovno brije LEĐA I ZADNJICU i ne smeta joj celibat – veza kakvu retko ko ima

— Što znači “neće odobriti”? Tvoji roditelji nisu bili protiv našeg braka. Dapače, bili su vrlo sretni. Oni znaju da imam kćer. Ostavio sam svoju suprugu, ali ne i svoje dijete! — rekao sam uzrujano.
— Imaš pravo. Ali zar ti je teško ispuniti moju molbu? Samo nemoj uzeti Milanu sutra i gotovo. Ne voliš me? — uvrijeđeno je rekla Ksenija.
— Ksenija, odrasla si osoba, a ponašaš se kao razmažena djevojčica. Volim te, ali obećao sam svojoj kćeri da će vikend provesti sa mnom i ne namjeravam je iznevjeriti zbog tvojih hirova, — rekao sam i otišao spavati.

Sutradan sam otišao po kćer.
— Bok, Rone. Imam jednu molbu. Za tjedan dana moram na put na desetak dana. Može li Milana boraviti kod tebe? — upitala me Natalija.
— Hura, živjet ću s tatom! — veselo je uzviknula djevojčica.
— Naravno, zašto pitaš? — rekao sam bivšoj supruzi.

Odvezli smo se kući.
— Milana, danas su nas pozvali u goste, kod roditelja tete Ksenije. Hoćeš li ići? — upitao sam kćer.
— Idem, tata, ponašat ću se pristojno, ne brini, — ozbiljno je rekla djevojčica.
— Naravno da neću brinuti. Znam da si poslušna i pristojna djevojčica, — nasmiješio sam se.

Kod kuće sam otkrio da je Ksenija već otišla. Na stolu je ostavila poruku: „Otišla sam kod mame, vraćam se kasno.“
Odlučila je otići sama. Bilo mi je neugodno zbog kćeri.
— Milana, mijenjamo planove. Idemo danas na vrtuljak! — rekao sam.

Cijeli smo dan šetali, ručali u kafiću i navečer se vratili kući. Ksenija je sjedila u naslonjaču i gledala televiziju. Hladno je pozdravila Milanu i otišla spavati.
— Rone, moramo ozbiljno razgovarati, — rekla je Ksenija nakon nekog vremena.
— Slušam te. Što se dogodilo? — upitao sam.
— Događa se to da ovako više ne može. Volim te i ne želim te dijeliti s nikim! — rekla je.
— Ne moraš me dijeliti ni s kim. Nemam drugih žena. Cijeli sam tvoj, — nasmiješio sam se.
— Ne šali se, ozbiljno govorim o tvojoj kćeri. Ovo više ne može trajati. Imat ćemo svoju djecu, i nije normalno da dovodiš Milanu u našu kuću! — rekla je.
— Ksenija, ne tražim od tebe da voliš moju kćer. Ali ako voliš mene, moraš je poštovati i prema njoj se ponašati primjereno. Naš je razgovor završen! — rekao sam i otišao.

Nekoliko dana Ksenija nije razgovarala sa mnom. Nisam znao što učiniti. Volio sam Kseniju, ali svoju kćer još više.

Kada je Milana došla živjeti s nama, Ksenija je gotovo ignorirala djevojčicu. Milana je osjećala nelagodu.
— Tata, je li se teta Ksenija naljutila na mene? Trudim se biti dobra, čistila sam stan, ali ona svejedno ne razgovara sa mnom, — upitala me kćer.
— Ne, dušo, samo ima problema na poslu. Ne brini zbog nje. Idemo gledati crtiće, — rekao sam.

Jednog dana čuo sam Kseniju kako viče na Milanu jer je slučajno oborila puder dok je brisala prašinu. Kada je Ksenija zamahnula ručnikom prema Milani, zaustavio sam je.
— Biraj, ili ja, ili ona! — rekla mi je Ksenija.
— Tu nema izbora. Spakiraj stvari, zvat ću ti taksi, — odgovorio sam mirno.
— Takvih kao ti ima na tisuće, a kći mi je samo jedna, — dodao sam.

NAJČITANIJA VIJEST:

OVO JE NIKOLINA VJERENICA KOJA JE RANJENA: Bili u vezi 11 godina, čekali bebu! Napadači pucali kroz prozor: Komšije čule vrisku, SVIMA JEDNO ČUDNO

Kada je Ksenija otišla, osjećao sam olakšanje.
— Tata, svađali ste se zbog mene? Je li to moja krivnja? — upitala je Milana.
— Ne, dušo. Nikako nije tvoja krivnja. Sutra uzimam godišnji i idemo na more! Što kažeš?
— Hura! Tata, volim te! — rekla je i čvrsto me zagrlila.

Oboje smo se osjećali sretno i radosno.

infocentar.net