”Nije to došlo preko noći. Nije to bilo – oženio me pa mi šamar opalio. To je trajalo godinama”, započinje svoju priču o proživljenom obiteljskom nasilju Arnela iz Mostara sa željom da ga niti jedna druga žena više ne doživi. Kao i svaka žrtva nasilja u obitelji, Arnela je prošla uhodani obrazac – zaljubila se u jako šarmantnu i privlačnu osobu, nakon godinu dana veze stupili su u brak. No ubrzo je shvatila da su njegove riječi “volim te” nosile dublji značaj – signal potrebe i ovisnosti, s manipulativnim i kontrolirajućim obrascima ponašanjima. Da bi s godinama postupno eskaliralo od verbalnog i psihičkog do fizičkog nasilja.
”Sve je to trajalo 17 godina, toliko sam se napatila. Pored nasilja koje sam doživjela, saznala sam da me je cijelo vrijeme braka varao. Najsretniji mi je dan bio kad sam napokon vratila svoje prezime. Vjerujte mi, nikada ga više neću promijeniti”, govori za Hercegovina.info.
NAJČITANIJA VIJEST:
EKSPLODIRALA PLINSKA BOCA U KUĆI U DOBOJU Ima povrijeđenih
Bivšeg supruga upoznala je 2005. godine, koji se nakon vjenčanja doselio k njoj u njezin stan u Norvešku, u zemlju gdje je Arnela nakon gubitka oca i ranjavanja pronašla spas od ratnih strahota u Mostaru. I dok je Norveška za Arnela predstavljala sigurnost, njezin suprug se tamo nije mogao snaći.
”On je ovdje bio jako depresivan, u 13 godina života nije uspio steći niti jednog prijatelja. Nije se ovdje snalazio i postajao je jako loš i agresivan, to je jako utjecalo na mene. Toliko se želio vratiti u Mostar, da smo se na kraju i vratili. Uvjeravao me da će nam tamo biti lijepo, imao je lijepe planove za nas”, govori.
‘E sad si na mom terenu, sad ćeš ti vidjeti’
No, povratkom u Mostar za Arnelu i njezinu djecu počinju pravi obiteljski problemi, ispunjeni emocionalnim, psihološkim i fizičkim nasiljem.
”Vratili smo se u Mostar 2019. godine u prosincu, a već u lipnju iduće godine doživljavam fizičko nasilje. U Norveškoj je znalo biti malo guranja, koja modrica na ruci, ali ovo što mi se dogodilo u BiH, to je bilo strašno. On je našim dolaskom u Mostar postao alkoholičar i jako nasilan. Imam dojam da kad smo došli ovdje kao da je pomislio ‘E sad si na mom terenu, sad ćeš ti vidjeti’. Poderao mi je i norvešku putovnicu”, priča nam Arnela
Njegove prijetnje i agresivno ponašanje postali su svakodnevnica. Svi oko njih znali su što se događa, ali, po dobro poznatom balkanskom obrascu, nitko se nije htio uplitati.
”U kolovozu 2020. strašno mi je zaprijetio, toliko sam se bojala za svoj život. S djecom sam se na dva dana sakrila u hotel. Nazvala sam njegovu sestru koja je dobro znala kakva je on osoba, zamolila sam ju da netko s njim popriča, malo ga urazumi, ali ona mi je samo poslala poruku u kojoj je stajalo ‘Eto vas tamo”’, prisjeća se.
Najgora noć u životu
Nasilje i prijetnje nastavili su se i nakon toga. Amina ih je više puta prijavila policiji, no bez ikakvog ishoda.
Uskoro, Arnela doživljava i svoju najgoru noć u životu u Mostaru.
”4. lipnja 2021. taj čovjek je došao toliko pijan kući. Sjedila sam na našoj terasi, a on je počeo vrijeđati. Bilo mi je neugodno zbog susjeda, otišla sam u kuću u kćerkinu sobu, nadajući se da će se malo smiriti. Ali on je ušao za mnom. U sobi se igrala naša tada osmogodišnja kći. Toliko me jako povukao da mi je poderao odjeću, na što sam ga odgurnula vrišteći ‘Jesi li ti normalan’. Na kraju je to završilo takvim udarcima da mi je slomio nos, krvi je bilo posvuda. Naša kćerka je sve to gledala i vrištala. Od boli sam mislila da ću se onesvijestiti. U sobu zatim ulazi naš tada 12-togodišnji sin daje mi telefon i govori ‘Mama zovi policiju i hitnu pomoć’. A on, nakon svega što mi je uradio sjeda pognute glave za dječji stol kao neko žalosno biće”, prepričava užase te noći Arnela.
”Uzimam telefon i zovem policiju. Policija njega privodi, a mene odvozi u bolnicu u Južni logor. Tamo su mi rekli kako mi oni ne mogu pomoći, lom je puno teži te me hitno šalju na Bijeli brijeg. Uzimam taksi i sama odlazim na CUM u bolnicu na Bijeli brijeg. Tamo me drži medicinski brat, trpim nesnosne bolove dok mi doktorica sanira ozljedu. Ne mogu vam opisati te bolove”, govori nam.
”Djeca su tu noć prenoćila kod svekrve. Ja sam došla kući i sve to očistila. On sutra zove i plače od straha jer bi mogao završiti u zatvoru. Ni oprosti mi nije rekao”, prisjeća se.
Lijepo je biti u BiH, ali ne kad si žrtva obiteljskog nasilja. Arnela uskoro doživljava i novi udarac, ovaj put ne od supruga, nego od nadležnih institucija.
Slučaj fizičkog napada na Arnelu završio je na Tužiteljstvu u Mostaru kojem je, prema njezinim riječima, trebalo godina i pol da donese presudu. Cijelo to vrijeme Arnela policiji prijavljuje nove prijetnje i napade bivšeg supruga. Traži i zabranu prilaska bivšeg supruga, no uzaludno.
”Jedne prilike u rujnu 2022. na poslu dobivam poruku u kojoj on meni psuje mrtvog oca i prijeti da će mene odležati, ništa ne znam što se događa, ni što sam učinila. Idem na policiju i pokazujem tu poruku, znači nakon onog napada u kojem mi je razbio nos. Oni ništa”, ogorčeno nam govori.
U međuvremenu, Arnela podnosi i zahtjev za rastavu braka od bivšeg supruga. Brak je okončan tek sredinom 2023. godine, zbog odugovlačenja presudu za nasilje. No prijetnje su se i tijekom cijelog procesa rastave nastavljale. Arnela ih uredno prijavljivala, institucije su šutjele.
”Tražila sam pomoć institucija, ali nisam dobivala. Pretpostavljam da je imao nekoga u policiji i sve te prijetnje koje sam ja prijavljivala policiji nisu se slala na Tužiteljstvo, nisu išle dalje. Čim ne ide dalje to se samo baci. Briga nekoga za nas”, govori nam.
Prisjeća se posebno jedne izjave policajca.
”Bili smo razvedeni već tada kada mi je u dva sata nakon ponoći došao na vrata, lupao i prijetio. Sutradan sam otišla opet na policiju i sve uredno prijavila, rekla sam policajcu što on ima meni dolaziti i lupati. Na to mi je policajac odgovorio ‘Ima gospođo, ima’. To je bilo baš žalosno”, prepričava.
Ističe kako je i Centar za socijalni rad u Mostaru upozoravala na ponašanje bivšeg supruga zbog maltretiranja djece. Prijavljivala ga nadležnima za verbalno zlostavljanje, napade i lupanja.
Presudu od Tužiteljstva zbog fizičkog napada čekala je više od godinu dana.
”Godinu i tri mjeseca nitko me nije zvao s Tužiteljstva zbog napada u kojem mi je slomio nos. Njegove prijetnje i ucjene su se nastavljale cijelo to vrijeme, sve je to uredno bilo prijavljeno s moje strane. Možete misliti kako sam se osjećala. Izrevoltirana od svega toga upadam u Tužiteljstvo i govorim im da ne idem odavde dok ne popričam sa sutkinjom koja vodi moj slučaj. Dva tjedna nakon toga dobivam rješenje”, govori.
Za nanošenje teških tjelesnih ozljeda svojoj supruzi, u kojem joj je slomljen nos, Arnelin suprug dobio je dvije godine uvjetno.
”Možete li vjerovati, djeca i ja oštećeni, a on dobio dvije godine uvjetno”, razočarano govori Arnela.
No unatoč ovoj presudi prijetnje i maltretiranje se i dalje nastavljaju.
”Toliko sam bila u lošem psihičkom stanju da sam se mogla baciti s mosta, eto dokle me doveo. Ljetos sam upala na policiju i pitala što je s mojim zahtjevom za zabranu prilaska, oni mi nisu znali odgovoriti. U tom trenutku u toj prostoriji bilo je još pet policajaca, pogledala sam ih i rekla ‘Blago nama kako nas čuvate, svako malo neka od nas je mrtva”’, govori.
Povratak u Norvešku i napokon zaštita sustava
Znala je da od bivšeg supruga zaštitu ona i djeca mogu dobiti samo ako ode iz Bosne i Hercegovine. S dva kofera u ruci i dvoje maloljetne djece kraj sebe napokon je došla u Norvešku, zemlju koja joj je pružila punu zaštitu i pomoć kao žrtvi obiteljskog nasilja.
”U Norvešku smo došli u kolovozu prošle godine, duo sam planirala povratak i djeca su to željela. Tu sam dobila svu pomoć koju sam mogla dobiti kao žena koja bježi od obiteljskog nasilja – pravnu, zdravstvenu i socijalnu. Znala sam da samo ovdje djeca i ja možemo biti potpuno sigurni od mog bivšeg supruga. Najviše sam morala otići zbog svoga sina, on je imao jako puno problema zadnjih godinu dana u Mostaru, jako se bojao oca nije iz kuće izlazio”, objašnjava Arnela dodajući kako djeca ne žele imati više nikakav kontakt s ocem.
NAJČITANIJA VIJEST:
Dolaskom u Norvešku napokon je dobila i dugo traženu zabranu prilaska bivšeg supruga. Zabranu, koju je zbog zlostavljanja, prijetnji, maltretiranja, nanošenja tjelesnih ozljeda, od samoga početka tražila u Bosni i Hercegovini, ali ju nikad nije dobila.
”Odmah pri dolasku u Norvešku rekli su mi da nema veze što se nasilje dogodilo u drugoj državi, ja sam ipak žrtva obiteljskog nasilja i odmah sam dobila zbranu prilaska. Ne samo to, ovdje i djeca i ja imamo svu pomoć – određeni novčani iznos za djecu, mjesečnu pomoć kao samohrana majka i dječji dodatak. Depozit za stan, plaćaju mi stanarinu, idem na besplatno liječenje. Dolje nismo mogli ni alimentaciju dobiti. A moj bivši suprug je sretan što smo mi otišli, on se sada širi u našoj zajedničkoj imovini. U braku smo zajedno napravili apartmane, stekli auto, stan, motor i zajedničku zemlju. Na kraju, nikad nije ni alimentaciju plaćao”, govori.
Na kraju naglašava, lijepo je bilo živjeti u Bosni i Hercegovini, ali kad je nastalo nasilje, nije bilo ugodno biti žrtva nasilja u Bosni I Hercegovini. Žena, kao žrtva obiteljskog nasilja tamo nema nikakvu zaštitu
”Ne mogu vjerovati da je taj čovjek dobio dvije godine uvjetno i sada unatoč takvoj presudi radi kao zaštitar u Gradskoj upravi. Ne samo to, nego je cijelo vrijeme nastavio mene i djecu maltretirati, i nitko ništa. Niti jedna institucija. Šokantno je i kako ljudi tamo reagiraju na nasilje. Kad sam nakon ovog ubojstva žene i djeteta pročitala komentar koji je netko napisao ‘neka je ubio kučku, samo da nije dijete’. Za Boga miloga pa i ona je nečije dijete”, zaključuje Arnela.
Crna Hronika