Usvajanje deteta je put prepun strpljenja i ljubavi, kako pokazuju Kristina i Nikola
Njihova priča dokazuje da roditeljstvo dolazi iz srca i da nije uslovljeno biološkom vezom
Postoje priče koje ne traže veliku buku da bi se zauvek urezale u srce. Ovo je priča o Kristini i Nikoli, paru koji je pronašao svoje dete tamo gde se ljubav prepoznaje bez reči. Ova priča nije o nečijem biološkom detetu. Nije ni o velikom gestu, ni o herojstvu. Ovo je priča o ljubavi koja je pronašla svoj dom. Ali ono što ćemo reći, i to jasno i ponosno jeste da je njihova priča dokaz da roditeljstvo ne počinje od krvi, već od odluke. I od srca.
NAJČITANIJA VIJEST:
Porodica o kojoj govorimo, Kristina i Nikola, zamolili su da ne otkrivamo njihove prezime, kao ni iz kog su grada u Srbiji. Nećemo otkrivati ni ime ni godine devojčice, jer ova priča pripada svima koji žele da veruju u to da ljubav uvek nađe put.

Dve godine čekanja
Kao i svaka istinska stvar u životu, i put ka roditeljstvu kroz usvajanje traje. Za Kristinu i Nikolu, ovaj proces trajao je nešto više od dve godine.
– Trajanje samog procesa je individualno i možemo ga podeliti u dve faze. Prvu čini prikupljanje papira, testiranja, priprema i škola roditeljstva dok druga faza počinje od momenta upisa para u zvaničan registar usvojitelja. Kod nas konkretno je ceo proces trajao nešto više od dve godine, ali isto tako znamo parove kod kojih je to bilo dosta kraće. Pravilo je da nema pravila i ja sam potpuno sigurna da se čeka baš to dete koje je namenjeno baš nama. Ono što je važno naglasiti, mi smo papire za usvajanje predali negde između dve vantelesne oplodnje i jedna odluka nije isključivala drugu. Bilo bi najlepše da se desilo i usvajanje i biološko dete, pa da prosto nisu sami i da imaju jedno drugo – priča Kristina.

Bez obzira koliko godina ili dana prođe, ono što je tvoje doći će, u pravom trenutku, kao odgovor na pitanje koje nisi ni znao da si postavio.
– Izazova je dosta, kada uđete u ceo proces kroz razgovore sa stručnim licima i socijalnim radnicima vi se suočavate sa ni malo lepim pričama o sudbini dece koja ulaze u sistem, o njihovim traumama. Ali je uloga celog CSR tima koji čine socijalni radnik, pravnik, pedagog i psiholog tokom celog procesa ključna. Oni su vam potpuno dostupni za sva pitanja, strahove i dvojbe.
Ljubav na prvi pogled
To nije bio samo birokratski put, to je bilo ogledanje u stvarnosti detinjstava koja su počela borbom.

– Ovde bih prvo naglasila da je ključna stvar za donošenje odluke o usvajanju deteta dobar partnerski odnos. Suprug i ja smo doneli odluku o usvajanju onog trenutka kada smo shvatili da smo oboje potpuno spremni da se posvetimo nekome i da mu podarimo ljubav i sebe.
Ljubav ne dolazi u jednoj formi. Njihova spremnost da vole nije znala za granice ni kategorizacije. Samo za iskrenost.
– Kada su nas pozvali i rekli da su izabrali baš nas da budemo roditelji našoj devojčici, sreći nije bilo kraja. U tom trenutku mi nju još uvek nismo videli, ali smo oboje bili potpuno sigurni u odluku CSR tima i znali smo da je baš ona namenjena nama. Prvi susret je to samo potvrdio. Ja sam je odmah uzela u naručje i ona se samo ugnjezdila u mom zagrljaju nekako kao da joj je oduvek baš tu i bilo mesto. Ista situacija je bila i sa suprugom. Mogu slobodno da kažem da se povezanost i ljubav desila na prvi pogled i da je bila obostrana. Baš zbog toga volim da kažem da je ona naše dete iz duše.

Kad se plač ne čuje
Neke ljubavi ne zahtevaju vreme. Samo prisustvo. I osećaj koji se ne može objasniti rečima, već zagrljajem.
– Deca koja čekaju na usvajanje uvek sa sobom nose neke traume. Često i kasne u razvoju usled emotivnog lišavanja, ali je važno da budemo svesni da je ljubav sve i da ljubav pokreće sve. Takođe, strpljenje i razumevanje za decu i za sve kroz šta su prošli i odluka da zajedno sa njima to prebrodite. Najveći izazov sa kojim smo se mi susreli kada je naša ćerkica stigla kući je bilo to da ona nije plakala, a kada se oseti uznemireno ona je imala način kako umiruje sebe stiskajući svoje ćebence i ljuljajući se napred nazad i udarajući leđima od zid ili krevetac. Trebalo nam je neko vreme da ona shvati da više nije sama, da je mi sada i čujemo i vidimo i da je pri svakoj uznemirenosti uzimamo u naručje, mazimo, ljuljuškamo i da smo tu. Vremenom su te epizode nestale, a ona je počela da plače.

Pitanje porekla
Oni su shvatili da pripadanje ne zna za genetiku, ono se gradi svakim osmehom, zagrljajem, poljupcem u čelo. Međutim, kako detetu i kada objasniti njegovo biološko poreklo?
NAJČITANIJA VIJEST:
Motociklista pao s motora na ulazu u Trebinje: Saobraćaj otežan, policija na terenu
– Jako je važno da svi parovi koji razmišljaju o usvajanju zaborave na predrasude koje nažalost i dalje postoje. Važno je da ne osuđujemo ljude koji donesu odluku da dete daju na usvajanje jer su to sudbine i nismo mi ti koji treba da preispitujemo ili osuđujemo nečiju odluku. Od kada sam odlučila da našu priču podelim na instagramu kako bih pomogla svima koji se dvoume i svima koji su u procesu ali im znače dodatne informacije ili iskustva, javilo mi se jako puno roditelja koji su usvojili decu, ali i dosta dece, sada već ljudi koji su usvojeni i svi smo se složili oko jedne stvari. Iskrenost i transparentnost. Da ne krijemo od dece ništa, jer jedino tako će oni znati da smo mi zaista tu za njih uvek.

Usvajanje nije bajka. To je svakodnevni trud, spremnost da voliš i kad je teško. I kad ne znaš. I kad te nešto uplaši. Ali samo onda kada obe strane gledaju u istom pravcu prema detetu.
– Ljudi koji se plaše usvajanja, ne treba da ulaze u proces. Usvajanje nije za svakoga, nosi sa sobom mnogo izazova i odgovornost i oba partnera moraju jednako da žele i budu jedno uz drugo u ovoj odluci – kaže Kristina.
Žena.rs