Bar još jednom dok ne umrem njene usne poljubiću ja: Žal je pisan specijalno za Šabana i krije veliku tajnu! Da nije bilo Ilde, kralj ovu pjesmu ne bi otpjevao!

"Dugo smo tekstopisac Vlada i ja razmišljali kakva bi to numera bila po Šabanovoj mjeri, za koga je inače veliki izazov pisati. Šaulić je poželio da neku novu pjesmu premijerno izvede na svom koncertu krajem marta 2013. u Sava centru. Tako uoči koncerta pozvao sam ga i rekao da dođe u moj studio da čuje šta smo uradili. Inače, prvo je nastala muzika, pa onda tekst. Stari, dobri narodnjak sa emotivnim, ljubavnim rimama. Ali, Šaban se uopšte nije oduševio kada je prvi put čuo", rekao je Bane Vasić.

"Negodovao je zašto smo napisali baladu, jer ih je već bezbroj snimio; zbog čega nije brža numera... pa još uz sve to, urađena je uz pratnju tamburaša, uz koje se on nije vidio. Narezao sam mu kompoziciju na CD, kako bi je narednih dana slušao kod kuće, pa donio konačnu odluku. I kao za inat, po povratku kući, Šaban je imao lakšu saobraćajku. Auto je završio na popravci u servisu, zajedno sa CD i novom pjesmom. On je potom otputovao u Njemačku na gostovanje, nije više ni čuo pjesmu. A, ja nisam htio da čekam, nego sam je mejlom poslao njegovoj kćerki Ildi da je ona presluša. E, to je već urodilo plodom. Ilda se oduševila, i čim je Šaban došao u Srbiju, pozvao me je sa aerodroma. Pitao je koju sam to numeru pustio Ildi, jer ona već dva dana plače i samo priča o njoj", sjeća se on.

Inače, naziv "Žal" nametnuo se naknadno. Naime, zamijenjena je riječ "bol". Balada je snimljena sa tamburašima "Blizanci", a svoj doprinos dali su i instrumentalisti Dragan Šanjika (prim), kao i Bane Vasić, koji je odsvirao dionice na harmonici.

Prateće vokale pjevali su Suzana Dinić i Dragi Domić.

"Šaban je prvu pjesmu snimio 1969, a te godine sam ja rođen. Cijeli svoj život ga slušam i uživam u njegovoj muzici. Veoma sam ponosan što lijepo i uspješno sarađujemo godinama", otkrio je Bane.

"Žal" je u godini kada je snimljen pobrao brojne simpatije u raznim anketama i na godišnjim dodjelama priznanja proglašen je za hit godine u kategoriji narodne muzike. Muzički stručnjaci, publika, interpretatori... nema ko nije bio oduševljen.

"Bez obzira koliko traje karijera, na uspjehe koje postižete, svaki pjevač voli da dobije nagrade. A, pogotovo kada o njima odlučuju publika i kolege. Moram da budem iskren do kraja i kažem da kompoziciju 'Žal' kada sam prvi put čuo, nisam bio oduševljen. Na moju sreću i radost, ipak sam je snimio", izjavio je Šaban Šaulić na jednoj dodeli nagrada.

Međutim, nije sve išlo baš tako glatko. "Žal" je ubrzo proglašen plagijatom, što je mnoge zapanjilo. To je u jednom intervjuu istakao Ivan Kukolj Kuki. Naveo je da je instrumentalni uvodni dio, odnosno foršpil, kod "Žala" isti kao u "Šta će meni vino", koju je svojevremeno snimio Zoran Kalezić!

Poslije ove optužbe, za mišljenje su upitani drugi kompozitori, kao i sam autor.

"Dobro znam Kalezićevu 'Šta će meni vino', koju je kompovao Miša Marković, a aranžirao Miroljub Aranđelović Kemiš. Lijepa pjesma, bezbroj puta sam je svirao na nastupima. Tačno je da uvodni dio 'Žala' ima sličnosti sa tom kompozicojom, ali to je zanemarljivo. Daleko od toga da su identični, i da je Banetova pjesma plagijat. Pa, danas ima sijaset primjera u kojima se pjesme novijeg datuma minimalno razlikuju od nekih starih numera, i nikom ništa zbog toga. U muzici se to dešava, nekad slučajno, a nekad i namjerno", rekao je Miša Mijatović, harmonikaš, kompozitor, tvorac brojnih hitova i muzički urednik u PGP RTS, pa nastavio:

"Glavni pečat 'Žalu” je dao Šaban, njegovom maestralnom interpretacijom. Ne pamtim da je snimljena bolja kompozicija posljednjih deceniju-dvije. Što bi se reklo – kapa dole i autoru, a posebno izvođaču".

Slično mišljenje imao je i kompozitor Rama Demir, saradnik Džeja Ramadanovskog, Muharema Serbezovskog, Kemala Montena i drugih.

"Pažljivo sam preslušao obe pesme, nema ni govora o krađi, kopiji, plagijatu. Minimalna sličnost postoji u foršpilu, i to je sve".

"O pjesmi 'Žal' mogu da kažem sve najbolje. Bane je odličan harmonikaš i jedan od rijetkih autora koji pravi kompozicije pravih vrijednosti, sa dušom. On lijepo ume da iskreira kompoziciju, jer ima muzičarsko znanje i umiješnost sviranja. Nije hiperproduktivan i ne štancuje pjesme, koje liče jedna na drugu. Tačno se zna kad pjesmu napiše vrstan muzičar, koji zna note, ume da svira, čuje i osjeti sve što treba, za razliku od onih koje sklepaju takozvani kompozitori, udarajući o kafanski sto, kad im se kobojagi rodi ideja i nadođe inspiracija. Siguran sam da se Vasiću slučajno potkralo da u uvodnom dijelu ima dva takta slična sa Kalezićevom pjesmom. To se dešava ljudima kojima je glava puna muzike i raznih svirki. Povuče ih melodija, koja krene sama da klizi, pa se nesvjesno ubaci i neki poznati takt. Nije mu to za zamjeriti, pogotovo što su pomenute numere potpuno drugačije", rekao je Slavko Stefanović Slavkoni, muzičar, kompozitor i sokobanjski pobjednik koji je 1988. godine stekao titulu Prva harmonika Jugoslavije.

Baneta Vasića kritike nimalo nisu pogodile.

"Sa Kukijem sam sarađivao, on je odličan pjevač i čovjek. Ne ljutim se na njega, svako ima pravo na svoje mišljenje. Kod mene nema sujete te vrste. Ali, moja pjesma nije nikakva kopija. Nemam namjeru da se pravdam, to je slučajnost da su dva takta foršpila ista. Nisam ni prvi, ni posljednji kome se to desilo. I sam se se iznenadio kada su mi na to ukazali tamburaši sa kojima sarađujem i koji su odsvirali u studiju 'Žal'. Sjećam se da smo bili na nekoj svirci u Aranđelovcu, kad su me pitali: 'Vaske, jesi li ti maznuo 'Žal'?' Nasmijao sam se, pa odgovorio da su mi oni pomogli u tome, još ne shvatajući na šta aludiraju. Onda su mi odsvirali Kalezićevu pjesmu. Bio sam baš iznenađen, jer mi ni na kraj pameti nije bilo da uradim pjesmu koja će ličiti na neku drugu. Eto, tačno je da foršpili imaju sličnosti, kao što i atmosfera 'Žala' možda podsjeća na Manjifika i 'Pukni zoro' iz filma 'Montevideo'. Kako bilo, ali 'Žal' je veliki hit", zaključio je Vasić.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

(Kurir)