Cijela Srbija tražila je danima: Na današnji dan oteta je Tijana, svirepi mesar tijelo djevojčice (15) bacio na đubrište!

Tijana je rođena 4. maja 1999. u Bajmoku a ub.jena je 26. jula 2014, odnosno u noći između 25. i 26. jula 2014. godine u blizini sela Bajmoka. Posljednji put je viđena 25 minuta poslije ponoći, nedaleko od Sportskog centra „Rata“ u Bajmoku, dok joj je tijelo pronađeno dvanaest dana kasnije, 7. avgusta, na zapuštenom smetlištu u naselju Čonoplja u opštini Sombor. Za ub.stvo je osuđen Dragan Đurić koji je dobio 40 godina zatvora.

Petnaestogodišnjakinja se taj dan, u petak, 25. jula, oko četiri sata popodne (16) vratila sa mora, na kojem je bila zajedno sa društvom. Isto veče je vozom otišla u Bajmok, kako bi se, nakon mora, srela sa drugarima. Na sebi je imala bijelu majicu, svijetle farmerke i bijele „starke“. U Bajmoku joj inače žive baba i deda sa majčine strane.

Stigavši u selo iz rodne Subotice, javila se majci. Otišla je na turnir u malom fudbalu „Stevan Vitković Riba“,koji se održava jednom godišnje u bajmočkom zaseoku Rata. Cijelo veče provela je sa prijateljima. Oko ponoći je krenula kući, u društvu jedne djevojčice i dječaka. Nasred puta, odlučila je da krene nazad ka Rati, kako bi jednom drugu vratila duksericu koju je isto veče pozajmila (iako je imala svoj džemper). Drugar u čijem društvu je bila predložio je da to uradi umjesto nje, ali je Tijana odbila njegov prijedlog. Rastali su se kod bifea „Polet“ (svega dvjesta metara od bakine kuće), a Jurićeva je krenula natrag, ka Sportskom centru „Rata“.

Prema rekonstrukciji koju je predstavio njen otac Igor Jurić, Tijana je, vraćajući se sama istim putem, išla Ulicom JNA. Na uglu ulica Tri istarske žrtve i Njegoševe srela je drugare oko pola sata poslije ponoći (00.25). Na pitanje kuda se uputila, odgovorila je da ide da vrati pozajmljen duks. Nastavila je ulicom Tri istarske žrtve, prešla prugu i krenula zemljanim putem koji vodi do sportskog terena na kojem ju je čekao drug čiju je duksericu pozajmila. Kako dugo nije došla, drug sa terena krenuo joj je u susret. Tijane, međutim, nije bilo, a na zemljanom putu, stotinjak metara dalje, nalazila se njena bijela patika marke „konvers“ (popularno „starke“).

Procijenjeno je da je od trenutka kada je posljednji put viđena do momenta kada je pronađena njena patika prošlo najviše sedam minuta.

Tijana je nešto ranije kao vukovac (nosilac diplome „Vuk Stefanović Karadžić“, učenik koji je na kraju svake školske godine imao zaključene sve najviše ocjene) završila Osnovnu školu „Ivan Goran Kovačić“ u Subotici. Upisala je srednju muzičku školu, smjer violončelo i etnomuzikologija.

Na prijemnom ispitu, neophodnom za upis u ovaj tip srednje škole, ostvarila je maksimalan broj bodova. Osnovnu muzičku školu pohađala je deset godina, tokom kojih je osvojila šest nagrada na međunarodnim i republičkim takmičenjima iz ove oblasti, može se pročitati na Vikipediji. Pored sviranja, Jurićeva je bila talentovana i za pjevanje, to jest uopšteno za muziku. Ljetnji raspust provodila je kod babe i dede u Bajmoku. Pored oca Igora, porodicu Jurić sačinjava i devojčina majka Mirjana, kao i starija sestra Saška.

U ponedjeljak (28. jul) lociran je signal Tijaninog mobilnog telefona dva kilometra od Mađarske. Dan kasnije (29. jul) u istragu je uključena mađarska policija, ali i međunarodne policije Evropol i Interpol. Prema drugoj, nestala osoba ima mladež na desnoj strani iznad usne i jedva vidljiv ožiljak na bradi, kao i hirurški ožiljak na donjem dijelu stomaka. U srijedu (30. jul) pojavile su se indicije da je osoba koja liči na Tijanu viđena u Mađarskoj. Stanovnici Bajmoka posumnjali su da je Jurićeva možda žrtva trgovaca ljudima.

Naredni dan (31. jul) obilježila je neslana šala maloljetnog lica iz Zrenjanina, koje je na Fejsbuku osnovalo grupu Tijana Jurić – Kako doći do nje?. Na stranici je na nekoliko jezika ispisana poruka u kojoj se u zamjenu za Tijanu traži milion dinara, te da će „otmičari“, ukoliko novac ne legne na žiro račun napisan u produžetku, djevojčicu kroz sedam dana početi da muče.

Međutim, stranica je ubrzo ugašena, a osnivač se izvinio, navodeći pritom da je svim srcem uz Tijanu, te da je samo želio medijsku pažnju. Ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović izjavio je da će maloljetnik odgovarati zbog uznemiravanja javnosti. Što se tiče nasumično ispisanog žiro računa, otkriveno je da on pripada vlasniku restorana brze hrane „Roštilj kod Fake“ iz Sjenice.

Petak (1. avgust) i subota (2. avgust) protekli su bez većih otkrića, uprkos intenzivnoj policijskoj istrazi. Novinari izvještavaju da rijetko ko prolazi ulicama Bajmoka, u kojem je Tijana nestala. Drveće i lokali oblijepljeni su plakatima sa djevojčinim likom.

Jedanaestog dana potrage (5. avgust), direktor srpske policije Milorad Veljović naglasio je da je slučaj nestanka petnaestogodišnje Tijane Jurić „prioritet nad svim prioritetima“. Ispitano je otkriće da u, inače savremeno opremljenom vozu kojim je Tijana stigla u Bajmok, baš 25. jula nisu radile kamere, a u istragu je uključena Služba za visokotehnološki kriminal. Veljović je dodao da se istraga vodi u nekoliko pravaca, kao i da se preduzimaju sve mjere, te da postoje tragovi koji daju naznake da će slučaj uskoro biti riješen.

Narednog dana (6. avgust), u potragu se uključio i „Amber alert“ (AMBER Alert), međunarodni sistem posvećen djeci nestaloj u Evropi. U isti mah razmatrana je i mogućnost da je Tijana oteta zbog dugova njenog oca ili nesuglasica u porodici, pa čak i da su je oteli azilanti ili vjerska sekta, budući da je Bajmok pogranično mjesto, kao i da je moguće da je praćena još od Subotice. Ove mogućnosti kasnije su odbačene — navodni dug otac Igor isplatio je čak pet godina ranije.

Kasno u noć trinaestog dana potrage (7. avgust), oko pola jedan, iz vrha srpske policije objavljeno je da je uhapšen otmičar Tijane Jurić. Vijest je proširena oko pola dva sa podatkom da je petnaestogodišnjakinja ub.jena. Njeno tijelo pronađeno je u blizini Sombora, na improvizovanom smetljištu koje se nalazi uz lokalni put koji vodi od naselja Svetozar Miletić prema Čonoplji, što je 23 kilometra od mjesta na kojem je oteta u Bajmoku. Ovom prilikom otkriven je podatak da je ub.jena iste noći kada je i oteta (između 25. i 26. jula).

Kao ub.ca Jurićeve (15) označen je mesar Dragan Đurić (34) iz beogradskog naselja Surčin. Na konferenciji za novinare, zakazanoj za 10.00 (7. avgust), ministar Stefanović potvrdio je da je Đurić uhapšen u popodnevnim časovima prethodnog dana, kao i da je osumnjičeni priznao da je počinio zločin, te da je policiju odveo do mjesta na kojem je pokopao žrtvu. Prema riječima ministra: (Prilikom privođenja) on se nalazio u svojoj mesari u Surčinu, potpuno mirno je sjekao meso i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo. Potpuno odsustvo bilo kakvog kajanja, potpuno odsustvo bilo kakvog ljudskog ponašanja. Mada je mesar isprva poricao otmicu, nakon što je pao na poligrafskom testiranju („detektor laži“) odlučio je da organima reda prizna i detaljno opiše zločin.

Prema ostatku Stefanovićeve priče, Đurić je Tijanu u Bajmoku udario svojim vozilom. Nakon što je djevojka počela da zapomaže, uhvatio ju je za vrat, udarao, a potom ubacio u automobil, odvezao u atar i ubio. U automobilu je sa nje skinuo odjeću, a tijelo odvezao desetak kilometara od Sombora, gdje ga je i zakopao.

Najavljena je obdukcija, koja bi pokazala da li je djevojčica sil.vana. Kako Đurić nije od ranije poznavao Tijanu, niti je bilo ikakve međusobne komunikacije, za prilike konferencije za štampu nije utvrđeno da li je ub.stvo pripremano ili nije, odnosno da li postoji motiv zločina. Doduše, osumnjičeni je tvrdio da je Tijanino tijelo pokrio nekom zemljom koju je imao u gepeku, ali je ministar napomenuo da se ona ne može dovesti u vezu sa eventualnim planiranjem ub.stva.

Što se tiče osumnjičenog, u vezi sa njim je u narednim satima otkriveno da je zaposlen u surčinskoj mesari „Ambar“, u kojoj je radio na preradi mesa od aprila 2012.

Prema svjedočenju Vojice Janoševića, vlasnika ove radnje, Đurić je u vrijeme Tijaninog ub.stva bio na odmoru. Dana 25. jula bio je u Bajmoku u posjeti rođacima. Prije susreta sa Tijanom popio je nekoliko pića. Kada se vratio na posao, niko nije primijetio ništa čudno, jer je slabo pričao sa kolegama.

Neobičnu ćutljivost primijetila je i Draganova majka Makivija. Mještani naselja Aleksa Šantić, u kojem je Đurić sa majkom, ocem i sestrom živio od rođenja, ali se sedam godina ranije odselio u Surčin, dodali su da je nekoliko sati prije odlaska u Bajmok osumnjičeni svratio na kafu kod prijatelja. U Sombor se vratio 2. avgusta, kako bi prisustvovao seoskoj slavi u Gakovu. U oba navrata nije im djelovao neobično.

Trinaestog dana od nestanka, a prvog od otkrića ub.stva (8. avgust), objavljeno je još detalja o slučaju. Naime, Đurić je, u jednoj od najobimnijih potraga u historiji srpske policije, otkriven sistemom eliminacije. Mještani Bajmoka su otežali istragu, tako što su potencijalne dokaze gazili i premiještali prilikom traženja Tijane, ali je, na osnovu baznih stanica mobilne telefonije, utvrđeno da je Dragan kritične noći bio na mjestu otmice. Posmatran je od utorka, 5. avgusta, ali se ponašao sasvim obično, dok je veza između njih dvoje bila nepostojeća. Priveden je u namjeri da otkrije gdje drži djevojku, ali je nakon poligrafskog testa priznao da ju je ub.o.

Mišljenje policije je da Jurićeva ipak nije udarena automobilom, jer na vozilu nema oštećenja, već da ju je Dragan namjerno napao, prije čega je zaustavio vozilo. Kako se djevojčica opirala, jako ju je udarao i onesviješćenu stavio na zadnje sjedište. Na putu do naselja Aleksa Šantić, Tijana se probudila i odmah pokušala da izađe.

Zbog toga je Đurić skrenuo sa puta, a petnaestogodišnjakinji krenuo da kida odjeću i da je s.ksualno zlostavlja rukom. Međutim, iznerviralo ga je što je zapomagala, pa ju je udavio duksericom koju u noći ub.stva namjeravala da vrati drugu, a koju je nosila zavezanu oko struka (razlog pozajmljivanja nije poznat, budući da je Jurićeva ponijela svoj džemper).

Tijanino nago tijelo zatim je stavio na zadnje sjedište svog „golfa 3“, a, na pola puta ka Somboru, prebacio ga je u gepek.

Tokom dana (26. jul), ostavio ga je u napuštenom objektu nedaleko od kolovoza, prekrivši ga kartonima. Kupio je torbu i ašov, koje je tokom noći iskoristio za prenošenje tijela na obližnje improvizovano smetljište u Čonoplji, pa ga prekrio humusom namijenjenim majci za cvijeće. Nakon ovoga se vratio u Sombor, gdje je po kontejnerima pobacao dijelove Tijanine odjeće. Uputio se kod sestre u selo Klek kod Zrenjanina, a tokom vožnje djevojčicin telefon izbacio kroz prozor.

U narednim danima, mobilni je lociran i, zajedno sa crvenim „golfom“ (u kome su, prema izvoru iz policije, nađeni golim okom vidljivi tragovi krvi, iako je prošlo neko vrijeme od zločina, poslat na vještačenje. Ašov, međutim, nije pronađen. Obdukcija nije pružila konačne zaključke, usljed lošeg stanja u kome se tijelo, desetak dana zakopano, nalazilo.

.

.

Izvor: Kurir