Danas me čeka najteži dan u životu... Odlaziš, zauvijek... Potresni oproštaj dečka Bože na Fejsbuku od Vide koja je sa sestrom stradala u stravičnoj nesreći kod Kaća!

Pogibijom sestara kuća Milića ostala je zavijena u crno. Njihovi roditelji su neutješni. Umjesto da ih udaju i da se vesele njihovoj budućnosti oni ih sahranjuju. Starija Dobrila imala je vjerenika koji je jedini preživio nesreću, a mlađa Vida bila je srećno zaljubljena u Božu, koji se jutros potresnim riječima na Fejsbuku oprostio od nje.

Njegov oproštaj od pokojne Vide prenosimo u cjelosti...

Danas me čeka najteži dan u životu. Odlaziš. Zauvijek. Bez posljednjeg pozdrava, bez posljednjeg zagrljaja, bez posljednjeg poljupca. Sa tobom odlazi i dio mene.

Za ovo vrijeme što smo se poznavali uvukla si mi se pod kožu i ostavila neizbrisiv trag. Mnogi kažu sudbina je tako htjela. Sudbina? Čudan je taj pojam sudbine koja se poigrava s nama, uzima naše najmilije.

Šta si joj ti kriva, ti koja mrava ne bi zgazila, ti koja si bila puna života, ti koja si uvijek bila nasmijana i vedra, ti pred kojom je tek bio život. Znam da si na boljem mjestu ali kako da nastavim dalje? Кako poslije toliko lijepih stvari? Кako pored toliko neostvarenih želja i planova?

... Ostao sam te željan, znaš ono moje meni tebe nikad dosta. Кako danas da utješim sebe i prihvatim da te više nikad neću vidjeti, kako danas da utješim tvoje roditelje, kako danas da utješim tvoje prijatelje i poznanike kada svi znamo da te nema a tako si nam potrebna. Danas će zauvijek nestati dio mene, ostaće jedna velika praznina koju niko nikad neće popuniti. Кroz sve probleme koje smo imali prolazili smo zajedno, tvoja ogromna pozitivnost i neodoljiv osmijeh rješavali su pola posla. Ovaj "problem" nismo uspjeli da riješimo, sudbina je ostala imuna na tvoj osmijeh.

Do sada u životu nisam bio u ovakvoj poziciji, da me neko toliko bitan a mlad i pun života napusti na ovakav način. Mnogo je teško. Ali teško će tek biti. Кada budem stvarno svjestan da te više nema. Stajao sam dugo na kapiji juče čekajući da dođeš kao i uvijek, nadao sam se, ali sudbina je za tebe imala druge planove. Obećavam ti da ćemo kad tad završiti ovdje započeto, nadam se da će to biti na nekom ljepšem mjestu, s one strane sunca.

Znam da si gore sa anđelima, da te čuvaju, zato te molim daj snage tvojim roditeljima koji su izgubili ono za šta se živi, daj snage svima koji su te imali kao prijatelja, poznanika, koleginicu, mnogo su izgubili, daj snage mojim roditeljima koji te i i dalje te gledaju kao svoju kćerku i prolaze sve ovo sa mnom, daj snage i meni koji jedva piše ovo sve dok suze padaju niz obraze, koji ne zna kako će danas izdržati sve to💔

Pisaću ti svaki dan ovako, ne želim i ne dam da se zaboravi da je ugašen mlad život zbog nečije nepažnje.

Ostani mi nasmijana i vedra tamo gore

Volim te

Tvoj Boža

.

.

.

.

..

.

.(Kurir)