x

DEDA, UMRO SI DA BIH JA ŽIVJELA: Potresna ispovijest djevojčice čiji deda se udavio spasavajući je iz Dunava!

Kratak tajac, zatim težak, duboki uzdah. Lagano je sklopila kapke, kroz koje su se probile suze i pokvasile joj obraze. Potom je otvorila umorne oči i jedva izustila: „Eh, moj deda - to je pravi heroj. Dao je svoj život da bi mene spasio. I tako je, uz dopuštenje njenih roditelja, počeo razgovor novinara Kurira sa Aleksandrom Jovanović (12) iz Belegiša, unukom Milorada Jovanovića (60), koji je, iako invalid sa samo jednom rukom, protekle subote skočio u Dunav da spasi svoju unuku od utapanja.

Heroj ove porodice uspio je da svoju mezimicu spasi sigurne smrti, ali da bi to učinio - morao je da se odrekne svog života. Tijelo nesrećnog čovjeka pronašla je Žandarmerija dan nakon tragedije, oko 14 časova.


Uzrujana i tugom pogođena Aleksandra, koja je zahvaljujući svom dedi uspjela da preživi utapanje, objasnila nam je kako je sve kobnog dana izgledalo.


- Prespavala sam u dedinoj kući, a onda smo sutradan krenuli na pecanje na Dunav. Deda je htio da pređemo na drugu stranu rijeke, gdje je drveće, iako sam ja insistirala da ostanemo na prvoj plaži. Predložila sam mu da krenemo za čovjekom koji je nedavno spasio našu komšinicu od utapanja, ali nije se složio, pa sam ga poslušala. Nastavili smo da koračamo i sve je bilo u redu. Međutim, u jednom trenutku smo izgubili tlo pod nogama i upali u riječno korito - prisjeća se uplakana Aleksandra.


- Upali smo zajedno u duboki vir i počeli da tonemo. Zagrlila sam dedu snažno, vičući: „Deda, pomozi mi, pomozi!“... Nekoliko trenutaka bili smo pod vodom, zaglavljeni u vrtlogu, nakon čega je deda, iako je imao samo jednu ruku, smogao snage da me izgura van dubokog korita. Potom sam izašla na plažu, okrenula se da vidim gdje je deda, a prizor koji sam zatekla nikad neću zaboraviti. Vidjela sam samo njegovu kosu koja je plutala po površini... - stala je s pričom djevojčica, bez snage da nastavi.


Njen otac Aleksandar, sin tragično nastradalog Milorada, kaže za Kurir da je, čuvši vijest da su njegova kćerka i otac u opasnosti, odmah otrčao na plažu.

- Aleksandra! Saška! Ćale! - dozivao je porodicu s plaže zabrinuti Aleksandar.

- Nisam ih odmah spazio, ali sam onda vidio ćerku umotanu u peškir kako stoji na pijesku. Otrčao sam do nje i zagrlio sam je, rekao da će sve biti u redu. Bila je blijeda, u šoku. Potom su došli ronioci i Hitna pomoć i potraga za mojim ocem je počela. Pronašli su ga tek sutradan, ali je bilo kasno - rekao je Aleksandar.


(Kurir)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.