Životna priča Ivice Kljajića mogla bi poslužiti kao predložak za dobar roman.
Ovaj 44-godišnjak iz Slavonskog Broda ljudima koji su porijeklom sa Balkana, a koji sada žive u
Njemačkoj i širom Evrope, poznat je kao autor knjige „Tvoja integracija“.
- Svaki početak je težak i u to sam se najbolje uvjerio u svom životu. Nekoliko puta sam kretao iz
početka, ali sada sam ostvario dio svojih snova. Ponosan sam na knjigu „Tvoja integracija“ koja je
mnogim našim ljudima olakšala početke u Njemačkoj. Knjiga na jedan autentičan način opisuje moj
životni put u kojem će se zasigurno mnogi prepoznati, daje jasne smjernice kako se uspješno
integrirati u Njemačkoj i kako izbjeći sve one fatalne greške i zamke na tom putu. Da sam imao ovu
knjigu prije 22 godine kada sam došao u Njemačku, sve bi mi bilo mnogo lakše. Za sada sam u
Njemačkoj sa svojim saradnicima integrirao više od 10.000 ljudi sa prostora bivše Jugoslavije – kaže
Ivica Kljajić.
Raduje se svakom dolasku u Bosnu i Hercegovinu, koju smatra i svojom domovinom. - U zemlji mojih predaka sam često, više puta godišnje, odnosno, koliko dopusti vrijeme i brojne
obaveze. Trudim se što češće ići tamo i napraviti što jaču poveznicu moje djece sa Balkanom, da kad
mene jednog dana ne bude, oni nastave živjeti Bosnu i cijeli Balkan. Taj duh je usađen duboko u meni
i nastojim ga prenijeti na svoju djecu. Jedna stvar koja razlikuje Balkanca i Njemca je ta naša
balkanska emocija i zbog toga nas Njemci tako vole i cijene, jer se to u ovom brzom ritmu u puno
njemačkih slučajeva nažalost izgubilo. Moja porodica je porijeklom iz okoline Bosanskog Broda i
redovno obilazim rodni kraj i smatram se Bosancem – nastavlja Ivica.
Kljajić je kao beba preživio pravu dramu. Par mjeseci nakon rođenja bio je klinički mrtav. Doktori su
mu davali samo 8 posto šanse da će preživjeti.
- Imao sam veliku sreću. Doktor koji mi je tada spasio život operacijom, cijenjeni dr. Bujas, rekao je
mojoj majci da me želi usvojiti, jer je uvjeren da ću postati jedna fascinantna osoba i da želi iz prvog
reda pratiti moj životni put, što je za majku bilo nezamislivo. Od malih nogu sam pokazao šta znači
biti pravi borac, što se do danas nije promijenilo. U Slavonskom Brodu sam završio osnovnu i srednju
školu te sam se u jesen 2000. godine uputio na svoj gastarbajterski put u Njemačku – govori Kljajić.
Kako kaže, do kraja života neće zaboraviti prvi dolazak u Njemačku.
- U Njemačku sam se, kao i mnogi naši ljudi, zaputio sa 300 njemačkih maraka u džepu, jednim
koferom u ruci i vizijom u glavi o boljem životu preko granice. Sa pomoćnim njegovateljskim
poslovima u staračkom domu sam počeo 2001. godine i tamo sam se zadržao do 2013. godine. Taj
posao sam radio sa ogromnom ljubavlju i rado sam pomagao drugima, ali uvijek sam imao osjećaj da
nešto nedostaje. Nije bilo te vlastite ispunjenosti i sreće. Imao sam osjećaj da radim za ciljeve drugih,
a ne za vlastite i ciljeve svojih najbližih. Želja da ostavim trag iza sebe, kada me jednog dana ne bude
bilo, je bila zapravo vatra koja je u meni polako tinjala i zapalila se onog trenutka kada sam preko noći
zbog viška radnika u firmi dobio otkaz i završio na ulici. Taj traumatičan događaj i osjećaj
bezvrijednosti je zapravo zapalio plamen u meni da nešto moram promijeniti u životu i uzeti konce u
svoje ruke – prisjeća se autor knjige „Tvoja integracija“.
I pored velikog izazova vjerovao je u sebe i da će uspjeti napraviti bolju budućnost za sebe i svoju
porodicu.
- Odlučili smo da se školujem na fakultetu u inostranstvu i da to sve sami finansiramo. Stavili smo sve
na jednu kartu i bez plana B zaputili se u tad vrlo riskantan izazov koji se na kraju isplatio. Četiri
godine poslije uspješno sam završio fakultet i počeo raditi na poziciji medicinskog informatičara. IT
posao sam radio narednih šest godina, do 2019. godine. Međutim, ta pozicija nije ugasila moju glad
za uspjehom i znanjem. Početkom 2019. godine, kada je pola ljudi u tadašnjoj firmi dobilo otkaz i moj
posao opet “visio o koncu”, doživio sam novu životnu prekretnicu. Odlučujem preuzeti kontrolu nad
svojim životom i počinjem sam kreirati svoju budućnost. Samoinicijativno dajem otkaz u firmi i
krećem sasvim novim finansijskim putem. Prijatelji i porodica su taj potez smatrali prerizičnim,
glupim i nisu mogli shvatiti da dajem otkaz na poziciji za koju sam studirao četiri godine, poziciju koja
je zaista bila dobro plaćena, a pritom imam dvoje male djece i veliki kredit za kuću koji sam trebao još
puno godina otplaćivati – kaže Ivica.
Prije nove odluke ispitivao je sve što je do tada radio i gradio, a njegova želja je bila veća od straha. - Bila je jača od svih tih glasova koji su mi govorili: “Ostani gdje jesi.” Skupio sam hrabrosti, izašao iz
svoje zone komfora koju sam gradio čitav život, sam bez ikakvih poznanstava i roditelja iza sebe. Bez
sigurne poleđine početkom 2019. godine totalno sam promijenio poslovni smjer i započeo karijeru u
DVAG-u, najvećoj i najznačajnijoj finansijskoj kompaniji u Evropi u kojoj sam pronašao svoju poslovnu
porodicu i napokon dobio onaj osjećaj pripadnosti i sigurnosti. Vrlo brzo, dvije godine poslije, nižem
uspjehe i postajem radnik godine i drugi najbolji coach godine i na toj poziciji nosim titulu najboljeg
dvije godine zaredom. Tu nisam stao i sada sam na najboljem putu da sa svojim saradnicima, koji su
najveći razlog našeg uspeha, postanem šef regionalne direkcije – kaže Kljajić.
Ivicu za Sarajevo vežu lijepe uspomene i zbog toga je odlučio u njemu dočekati novogodišnje
praznike.
- Nigdje nema raje kao u Sarajevu. Taj osjećaj dobrodošlice i gostoprimstvo po kojem je šeher poznat
širom svijeta je nešto nevjerovatno. U Sarajevo stižem krajem decembra i ostajem šest-sedam dana.
Ulazak u 2024. godinu dočekat ću uz pjesme Halida Bešlića. Čast mi je što sam nedavno imao priliku
da ga upoznam na velikom koncertu u Minhenu. Ni snijeg ni veliko nevrijeme nisu spriječili Balkance
da napune veliku dvoranu i da se svi lijepo družimo i pjevamo. Nama je potrebno vrlo malo da bi bili
sretni – ističe na kraju Ivica.