x

HUMORESKA: DODAJDER MI FLOMESTERE!

Piše: Emir Dervišefendić

Gospodin Funkcije Obnašateljević, ove gore list, naš čovjek, skont`o je medju prvima da se od politike najbolje i najlagodnije živi, bez ikakvih napora i stresa. Prije mudre odluke da zapliva u političkim vodama, bio je potrčko u jednoj tvrtci i kao neškolovan i nestručan kadar morao je raditi sve što mu kažu, donositi doručak uposlenicima, plaćati po bankama i poštama račune za režije svojih šefova, a i ostalih, bio je Katica za sve. 

On je to doživljavao kao maltretiranje i iživljavanje nad njegovom ličnošću. U zemlji su negdje u to doba počela šira društvena previranja i on se, iako nije bio proganjan, hapšen i zatvaran, kao još relativno mlad svim srcem i dušom priključio naprednom političkom pokretu. 

 

Skont`o je stvar. Uvijek je imao priču, naravno, bez da išta konkretno kaže, znao je biti ubjedljiv, što je danaske tudej veoma bitno. Vrlo brzo je u svojoj partaji postao glavni za obilježavanja kojekakvih prigoda. I ubio bingu! Znao je on da ova zemljica, kao i bivša nam domovina, živi uglavnom od dvije stvari: prošlosti i obilježavanja. Postao je specijalist za obilježavanje raznih dogadjaja, spojivši to vješto sa konvertibilom i dobrom prigodnom zakuskom. Janjetinom sa ražnja, teletinom ispod sača! Kad nedostaje ideja da se napravi nešto novo, kada nema klikera, inventivnosti, kreativnosti, zapravo, kad se ne zna i ne želi ništa uraditi, najbolje se baviti raznim obilježavanjima. Bez ikakve odgovornosti. Nek` neko stisne petlju i kaže nešto protiv! Šta to ti imaš protiv obilježavanja, a?!

 

Ubijedio je partaju da mora imati ofis sa desetak uposlenika uz odgovarajući budžet i započeo posao života. Postao je opsjednut obilježavanjem, makar i prvog lijepog dana poslije višednevnih kiša, pa i pojave prvih pupoljaka po gradu i okolini. Znao je obilježit` i povratak pataka na Miljacku. Jučer je bio na obilježavanju dana mladih gorana, te tom prilikom održao prigodan govor. Specijalitet mu je obilježavanje ZOI `84 u ovom gradu, a prije dvije godine došao je na genijalnu ideju da godišnjicu ZOI`84 u Sarajevu obilježi posjetom jedne šire delegacije gradu Sočiju! No, bolest ga je spriječila u toj nakani, a ne nedostatak sredstava. Zbog prejedanja i prežderavanja prilikom raznoraznih obilježavanja dospio je u bolnicu. Prije toga uspio je još na omljenu temu organizovati par okruglih i ćoškastih stolova, održati nekoliko nebuloznih tirada i lansirati neka ničim potkrijepljena obećanja za budućnost. Za budućnost naših najmladjih. A pitanja, dokle ćemo, umjesto da se okrenemo budućnosti, uporno obilježavati davnu olimpijadu po svaku cijenu, a što je zapravo skupo slavljenje prošlosti i jer ni jedna od olimpijskih zemalja u svijetu to tako ne radi, zašto se odrednica olimpijski rabi za sve i svašta i to poslije toliko vremena, dok u isto vrijeme zjape i strše porušeni i uništeni skupi olimpijski objekti,  uvijek bi mudro prešutio. 

 

-Nisam ja nadležan za obnovu i održavanje, rekao bi ponekad, ja sam tu da stvari samo prigodno obilježim!

Prije par dana opet je dospio u bolnicu, razlog isti. Poznajem gospodina Funkcija i otišao sam mu u posjetu. Naravno, on odmah o obilježavanjima. Teški ovisnik. Ništa bolje od toga, rekao je. Sigurno se pitaš kako se snalazim s tim silnim datumima i dogadjajima? Imam ja ekipu koja vodi računa o tome i listu od najmanje stotinjak dogadjaja koje treba obilježiti ove godine. Kakvih-ne pitaj, važno je samo da se nešto obilježi. I to prigodno, nakon čega, je li, ide prigodna zakuska. Prigodno obilježavanje, povlači za sobom prigodnu zakusku. Nema alternative dobroj zakusci! 

 

Prigodnoj, dodajem.

Medju nama, u povjerenju, nastavio je, mi smo jedna obilježavačka zemlja, kao i bivša nam domovina koja je bila i značkarska, sjeti se samo onih gluposti sa zlatnim značkama i kunti i panti. Ja samo nastavljam svijetlu tradiciju.

Pitao sam ga šta dalje planira. Kad izadje, rekao je, prvo će prigodno obilježiti izlazak iz bolnice u svojoj stranci! A onda idu zacrtana obilježavanja. Ne zna koja, al` naći će već nešto. Pa, zar može proći i par dana a da se nešto ne obilježi uz neku skromnu sumicu u tu svrhu? Ne bi to onda ličilo na nas, na ovaj grad.

 

Pitao sam ga kako izdržava bolničke dane bez ikakvih obilježavanja.

-Ko to kaže?–pitao je. Onda se okrenuo sestri koja mu je pripremala terapiju. Mirela, kćeri, rekao je, dodajder mi flomastere i veliki blok iz ormara. Ne ležim ja besposlen, prijatelju. Već sam napravio popis važnih dogadja u ovoj bolnici i dinamiku njihovih obilježavanja. Evo, pogledaj, sve sam to predstavio raznim bojama i grafikonima. Prvo ćemo prigodno obilježit` Mirelin rodjendan, a onda dan utemeljenja ovog odjela, zatim datum rekonstrukcije ove zgrade, posebice sprata na kojem se nalazi ovaj odjel.

 

Nakon toga obilježit` ćemo dolazak na čelo odjela doktora tog i tog. Nek se zna. I preporučiti nadležnim da to postane tradicija. Šta je ovakva ustanova bez obilježavanja svojih pomena vrijednih datuma. Ništa. A sada iznenadjenje!

 

-Ja sam kreativac i odmah djelujem. Kad si javio da dolaziš, dobio sam genijalnu ideju! Obilježićemo svečano i tvoj dolazak u posjetu. Sve sam već dogovorio sa doktorima i lijepim sestricama i kao pomen na taj dogadjaj, tvoju posjetu, je li, organizovat ćemo prigodnu zakusku, uz koju ću održati kraći prigodan govor. Već sam naručio cijelo janje s ražnja i još neke zerzevate, specijalitete. Poznate i skupe sireva u maslinovom ulju sa začinima i najbolja vina. Sve je već stiglo i servirano u susjednoj sali, a tvoje je samo, je li, pošto je sve tebi u čast, da daš pare sestri Mireli za tu skromnu zakusku, a ona će sve ostalo srediti. Zar ideja nije za deset, a?  

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.