Koje su posljedice davanja mobilnog telefona djeci?

Tu rečenicu defektolozi često izgovaraju roditeljima čija djeca imaju govorno-jezičke probleme i poremećaj pažnje. Primjetan je broj djece koja sve kasnije progovaraju. Dešava se da djeca progovore na engleskom, jer nisu gledala sadržaje na maternjem jeziku, kaže za medije defektološkinja Marija Končar Ršumović.

Marija Končar Ršumović ističe da "ekranitis" kao dijagnoza zvanično ne postoji, ali da ima tendenciju da se u nekom trenutku pojavi kao dijagnoza.

Prema njenim riječima, djeca najviše gledaju crtane filmove koji su u suštini mnogo tehnološki napredniji nego prije 20, 30 godina.

"Djeci se prerano daje ekran. Kada razmislimo o razvoju djeteta do dvije godine, dijete u tom uzrastu nema potrebe da gleda u ekran, jer dijete do godinu dana to ne razume. Ekrani se daju i djeci mlađoj od šest mjeseci u smislu uspavljivanja, da se umire i to je ono što hipnotiše zato što su to slike koje se brzo mijenjaju, naglašene su boje, zvuci i nervni sistem djece prima tu informaciju", objašnjava defektološkinja.

Dodaje da u nekom trenutku nervnom sistemu treba još takvih informacija i stvara se zavisnost.

"Toliko stimulacija i impulsa ne može da dâ nijedna igračka. Ukoliko prerano damo ekrane javlja se problem kasnije, jer dijete će uvijek prije birati ekran nego igračku", kaže Marija Končar Ršumović.

Rješenje je u doziranju

Smatra da je rješenje u doziranju. Preporuke svjetskih istraživača su da djeca do druge godine ne bi trebalo da gledaju u ekran zato što ne razumiju sadržaj. Poslije druge godine savjet je da to bude dozirano da sat vremena i preporuka je da dijete duplo više vremena provede u slobodnoj igri nego pred ekranom, ukoliko je moguće napolju.

"Bitno je razgovarati sa djecom o onome što su gledala, da vidimo šta je njima bilo bitno, jer tu možemo da saznamo i šta je dijete primjetilo u određenom crtanom filmu, možda nam može reći šta se desilo u vrtiću", ističe defektološkinja.

Prema njenim riječima, primetan je broj djece koja sve kasnije progovaraju i kada se govori o razvojnim mapama koje se poštuju vjeruje da će se u nekom trenutku korigovati, odnosno pomjeriti zato što sve više ima djece koje prve riječi ili rečenice izgovaraju mnogo kasnije od očekivanog uzrasta, godinu, godinu i po dana.

"To, u neku ruku, može biti posljedica ekrana. Dešava se da djeca progovore na engleskom, jer nisu gledala sadržaje na maternjem jeziku. Postoji i problem sa pažnjom i ima sve više djece koja kada dođu do predškolskog uzrasta ne mogu da sede mirno, završe zadatak do kraja, napišu cijelu stranu grafomotornih linija, već na pola odustanu, iznerviraju se i burno reaguju. Burno reagovanje djece predškolskog uzrasta trebalo bi da je već na minimumu, jer su se djeca već razvila da mogu da se samoregulišu", objašnjava Marija Končar Ršumović.

Poremećaj pažnje može da ih prati i u osnovnoj i srednjoj školi

Kao najekstremnije primjere navodi da su djeca razvila poremećaj pažnje koji ih prati i kasnije, u osnovnoj i srednjoj školi.

"Kada pričamo o govorno jezičkom razvoju ukoliko se ne krene sa stimulacijom na vrijeme, odnosno ako se ne primjeti problem na vreme, može da ode u neku drugu krajnost u smislu da dijete ceo život ima problem sa govorom i komunikacijom", ističe defektološkinja.

Savjet roditeljima je, napominje, doziranost, koja je, kaže, u osnovi svega.

"Kada bolje razmislimo dijete ne bi trebalo da bude dva, tri sata pred ekranom, pogotovo beba ne bi trebalo da gleda u ekran jer ne razume sadržaj ekrana. Potrebno je da se pozovemo na logiku i onda to vreme pred ekranom, kada govorimo o starijoj deci, da se to vrijeme nadomjesti zajedničkom igrom roditelja i djece da bi komunikacija između njih bila dobra", poručuje Marija Končar Ršumović.

(B92)