Fredi Fidžers ima neverovatnu sudbinu – majka ga kao bebu bacila u đubre, našao ga čovek iz gradske čistoće i odneo ga kući.
Priče o napuštenoj i usvojenoj deci uvek izazivaju duboke emocije. Jedna od takvih je i životna priča Fredija Fidžersa, koji je doslovno kao novorođenče ostavljen pored kontejnera, a danas je uspešan inovator i milioner u svetu tehnologije.
NAJČITANIJA VIJEST:
Admir iz Fojnice: Od nule do svega – vlastitim radom zaradio kuću, kafić i auto
Kada je imao svega jedan dan, njegova biološka majka ga je napustila u ruralnom delu Floride. Spasili su ga i usvojili Nejtan i Beti Mej Fidžers, bračni par u pedesetim koji je već odgajao mnoge siročadi. Iako siromašni, pružili su mu beskrajnu ljubav.
Nejtan je bio čistač u gradskoj čistoći, ali je i sakupljao dragocenosti ispred kontejnera, popravljao ih i osposobljavao za rad.

Tada mu je tata Nejtan odgovorio:
- Rekao mi je: “Slušaj, reći ću ti iskreno, Fred. Tvoja biološka majka te je ostavila, a Beti Mej i ja nismo hteli da te šaljemo u hraniteljsku porodicu pa smo te usvojili. Ti si moj sin!” – priča Fredi koga su pronašli dok je bio novorođenče pored kontejnera za smeće, a ta informacija ga je tada slomila.
- Kada mi je to rekao, pomislio sam “OK, ja sam smeće” i osećao sam se neželjeno. Ali me je on tada zgrabio za ramena i rekao: “Slušaj, ne dozvoli da te to ikada pogodi” – seća se Fredi svog oca koji je preminuo 2014.
Njegov tata Nejtan je bio domar i majstor, a sa suprugom Beti Mej je živeo na farmi. Stanovali su u Kvinsiju, ruralnoj zajednici sa oko 8.000 stanovnika na severu Floride, a kada su uzeli Fredija bili su već u pedesetima.

Pre toga su već odgajali mnogo siročića, ali su odlučili da usvoje i Fredija kada je imao samo dva dana.
“Ti si beba iz đubreta!”
Ipak, detinjstvo mu nije bilo lako. Deca su ga maltretirala, nazivala ga “bebom iz đubreta”. Taj bol ublažavali su roditelji, naročito otac Nejtan, čistač i domar, koji mu je bio i uzor i zaštitnik. Sa njim je često obilazio kontejnere u potrazi za stvarima koje bi popravljali. Tada je Fredi razvio strast prema tehnologiji, i to iz – otpada.
- Deca su me maltretirala i nazivala “Beba iz đubreta”, “Dečko iz kante za smeće”, “Niko te ne želi”, “Ti si prljav”. Sećam se situacija kada sam izlazio iz autobusa, a da mi deca jednostavno priđu s leđa, zgrabe me i ubace u kantu za smeće i smeju se – priča Fredi koji dodaje da ga je zbog tih događaja otac čekao na autobuskoj stanici da bi ga ispratio kući, ali su se deca rugala i Nejtanu.
Govorili su “Ha ha, vidite starac sa kantom”.
Tako su Nejtan i Beti Mej su za Fredija heroji i veliki uzori.
- Stalno sam viđao svog oca kako pomaže drugim ljudima, zastajao je na putu da bi pomogao strancima, hranio je beskućnike. Bio je neverovatan čovek, onakav kakav bih ja želeo da budem – priča Fredi koji je sa ocem kao mali obilazio kontejnere kako bi pronašli neku vrednu stvar koju bi ljudi bacili. Tada je bilo očigledno da Fredija interesuju računari.
- Stara je izreka “Đubre jednog čoveka je drugome blago”, a ja sam oduvek bio fasciniran kompjuterima, ali u to vreme nismo mogli da ga priuštimo – seća se Fredi.
U detinjstvu je dobio pokvaren računar koji je uspeo da osposobi, a sa samo 15 godina pokrenuo je svoj prvi biznis. Prava prekretnica dogodila se kada je njegov otac oboleo od Alchajmerove bolesti. U želji da mu pomogne, Fredi je izumeo uređaj za praćenje pomoću GPS-a, ugrađen u očevu cipelu, kako bi znao gde se nalazi kada zaluta. Taj izum mu je doneo prvu veliku zaradu od 2,2 miliona dolara.

NAJČITANIJA VIJEST:
ČEDI JOVANOVIĆU ŽENA SJEDI U KRILU Objavio sliku kako piju vino i uživaju, PA ODMAH OBRISAO
Nakon toga niže uspehe – pokreće telekomunikacionu firmu, razvija pametne uređaje za dijabetičare i telefone koji sprečavaju dopisivanje tokom vožnje. Do danas je postao jedini Afroamerikanac vlasnik telekomunikacione kompanije u SAD.
Iako mu biološka majka nije ostavila ni trag, on ju je jednom pronašao – bila je zavisnica. Više je nije tražio. Kaže da ga je taj susret oslobodio unutrašnjeg bola.
Danas, Fredi vodi fondaciju koja pomaže siromašnoj deci i bolesnima, a uz porodicu – suprugu Natali i ćerkicu – nastavlja da gradi svet u kome niko neće biti bačen, kao što je on jednom bio.
Stil