Majica sa natpisom “prazna baterija” možda najbolje opisuje njenu trenutnu energiju, ali osmijeh na licu govori više od hiljadu riječi.
Rada je ponosna majka tri predivna, nemirna mališana – djevojčica Drage i Bogdane i dječaka Danila. Rodila ih je u 46. godini, nakon nevjerovatno teške i iscrpljujuće borbe u kojoj je prošla kroz čak 10 postupaka vantjelesne oplodnje.
Njena priča o hrabrosti, suzama, neodustajanju i ogromnoj životnoj snazi vraća vjeru da su čuda zaista moguća. Za Radu, put do majčinstva bio je sve samo ne lak.
“Uglavnom, bilo je 10 postupaka vantjelesne oplodnje. Zaista iscrpljujuće, u svakom pogledu, a o tome se jako malo priča, naročito o psihičkom stanju i psihičkoj borbi žene”, prisjeća se Rada svog trnovitog puta.
Iako je sve bilo preteško i na ivici izdržljivosti, Rada je odlučila da ne odustane od sna da postane mama.
“Nisam nikada pomislila da ću odustati, znala sam da će se u nekom trenutku desiti”, objašnjava ona, ali dodaje da je mudro uvijek ostavljala mali procenat vjerovatnoće da postupak neće uspjeti, kako bi zaštitila sebe od šoka, piše “Žena Blic“.
Šok na ultrazvuku
A onda, taj deseti, jubilarni put donio im je vijesti koje su im promijenile život iz korijena – i to na način koji niko nije mogao ni da sanja.
“Na pregledu smo saznali da čekamo blizance, što nas nije previše iznenadilo jer u porodici imamo blizanačke trudnoće. Međutim, doktorka je u jednom trenutku rekla: ‘Dobro, ali ja ovdje više ne vidim blizance’. Zatim je pozvala mog supruga i rekla mu: ‘Dođi da vidiš šta se dešava, ovo su trojke’. A on je samo odgovorio: ‘Molim te, nemoj više, stani!'”.
Iako danas o tome govori sa osmijehom, u tom trenutku za Radu i njenog supruga to je bio ogroman šok.
“Tada vam kroz glavu prolazi bezbroj pitanja – gdje ćemo svi da spavamo, kako ćemo da se vozimo, kako ćemo da organizujemo život… Gdje uopšte mogu da se nađu kolica za trojke, da li to uopšte postoji? Hiljadu stvari vam se vrti po glavi”, iskrena je majka troje mališana.
Trudnoću sa trojkama iznijela aktivno i bez komplikacija
Uprkos godinama i činjenici da je nosila tri bebe, Rada je imala gotovo školsku trudnoću, prkoseći mnogim očekivanjima. Nije morala strogo da miruje, naprotiv.
“Patronažne sestre su mi često govorile: ‘Kad vas pozovemo, vi ste stalno u šetnji pored Morave!'” Čudili su se i pitali da li ću trudnoću iznijeti do kraja”, ponosno priča ona.
Dodaje i da tokom trudnoće nije bila opterećena ishranom, već je jela ono što joj je prijalo i ostala izuzetno aktivna.
Bebe su odlučile da stignu na svijet dva mjeseca ranije, ali su, na iznenađenje ljekara, bile prave male junačine. Rođene su sa više od kilogram i po, dok je dečak Danilo imao čak dva kilograma. Kao kruna njene upornosti i posvećenosti dolazi i podatak da je sve troje djece dojila punih šest mjeseci.
“To samo pokazuje da je apsolutno sve moguće”, poručuje Rada, ohrabrujući druge žene.
Iako društvo često osuđuje žene koje se ostvare kao majke u kasnijim godinama, Rada na takve predrasude ima jasan odgovor.
“U 46. godini je najljepše biti majka! Tada ste potpuno ostvareni. Ostvarite se na socijalnom, poslovnom i obrazovnom planu, a onda se u potpunosti posvetite djeci. Više ne razmišljate o ispitima, traženju posla i sličnim stvarima.
Sve posmatrate zrelije”, objašnjava ona svoju životnu filozofiju.
Danas njihova porodica funkcioniše kao mali, dobro organizovan, tim, a Rada ističe da djecu odgaja bez ekrana i mobilnih telefona.
Iako joj je energija često na izmaku i redovno uspije da ugrabi tek 10 minuta mira za sebe, ova nasmijana žena dokaz je da su majčinska ljubav i izdržljivost jače od svake prepreke i da sreća često dolazi onda kada joj se najmanje nadamo.
