``O seljakluku, građanluku, koridi i Boži Vreći!``

- ``Na samom početku ovog teksta želim da naglasim da nemam mišljenje o koridi, nikad je nisam gledao, niti o Boži Vreći, nikad nisam poslušao ni jednu njegovu pjesmu, niti o Arapima iz Zaljeva, nisam ni s jednim sjedio i pričao.

Slavni Čevljanovići, korida, borbe bikova i nevjerovatno mnogo statusa na Facebook-u, uglavnom negativnih. Vjerovatno je razlog što u mom krugu poznanika nemam baš mnogo poklonika ovakvih događaja. Ni sam nisam jedan od njih. Ali, ne mogoh, a da ne primijetim s kojom dozom podsmijeha, podništavanja, gledanja s visoka, pa čak i s dozom otvorene mržnje se piše o ovom događaju. Jedna riječ je neobilazna kad se opisuje ovaj događaj, a to je ``seljakluk``.

Seljakluk

``Seljakluk`` - riječ koja se, uglavnom, koristi da bi se opisalo nešto ruralno u urbanoj sredini (uglavnom radi samopromocije onoga koji koristi tu riječ).

Zainteresovala me je ta riječ, jer se radi o odrazu mržnje (da se ne lažemo), i upitah se šta bi bio opozit te riječi? Ne bih mogao reći građanin, jer to ne opisuje pojavu, već osobu. Građanluk možda?

Građanluk

Hajde da opišemo ``građanluk``:

Građanluk je pojava kada osoba ili grupa ljudi javno pljuju, negoduju i šire otvorenu mržnju prema svim pojavama ruralnih područja svoje zemlje, dok veličaju i hvale iste ruralne pojave drugih zemalja.

Korida i drugo

Da pojasnim: Korida Čevljanovići (ili kako se stvarno zove, ne znam) je oličje ``seljakluka`` i , kao  takva, treba da se mrzi, dok je teksaški rodeo, oličje seljaka SAD-a, nešto što je kul i što treba hvaliti i imitirati. Teksaški seljak, ili kauboj se uglavnom imitira nošenjem  farmerki (od riječi ``farmer`` - uzgajivač stoke). Teksaški pastir sa šeširom na glavi, farmerkama i slamom među zubima je tako seksi i kul, jer on nije pastir. On je kauboj.

Građanluk je i hvaliti i veličati Sevilju, grad poznat po španskoj koridi, gdje, za razliku od bosanske koride, nema borbi bikova, već ima mesar u helankama sa mačem i kopljima, koji polagano kasapi živog vola. Ali, to je kul, jer mesar u helankama je španac i naziva se matador (kako je to samo seksi i kul).

Građanluk je i hvaljenje Oktoberfesta u Bavariji (od 1811. godine promoviše njemačkog zemljoradnika), što je poželjno posjetiti, oprobati njemačka seljačka jela, slušati njemačku seljačku muziku, opijati se pivom, i, u najboljem slučaju, sve to raditi obučen u tradicionalnu nošnju njemačkog seljaka.

Građanluk je i pljuvati po turistima iz drugih zemalja, i, u isto vrijeme se žaliti kada i sami budemo turisti (najčešće u Dalmaciji) i budemo popljuvani od strane domaćeg dalmatinskog stanovništva. Građanluk je i mrziti arape iz Zaljeva, jer kupuju kuće i zemljišta po Bosni i Hercegovini, i u isto vrijeme sanjati o kući ili vikendici u tuđoj zemlji, najradije Hrvatskoj.

Božo Vrećo

Ono što najviše opisuje građanluk je Božo Vrećo. Vrećo je glavni epitet, centar i vrhovna ocjena građanluka. Voljeti i hvaliti Vreću je pod moranje, jer je on naj kul od svih tuđih kulova, koji postoje. Bradati, pirsirani, transvestit- umjetnik -  zar može biti kulije? Prešišao je Vrećo i kauboja i matadora, jer je naš rodom, a njihov izgledom u potpunosti. Naj kul, kažem ja. Ne voljeti Vreću je huljenje (``vrećohuljenje``), što, po automatizmu, daje mogućnost pripisivanja epiteta ``seljakluk``.

Kao što kazah, ne znam ništa o Vreći, nisam poslušao ni jednu pjesmu, niti nastup, niti koncert, (što me, bezbeli, automatski čini seljakom), tako da ne mogu davati sud o tome da li je zavrijedio mjesto koje mu se pripisuje. Nemam mišljenje o Boži Vreći, koridama i Arapima, ni pozitivno, ni negativno.

Baš nisam kul. Valjda sam, de facto, seljak. ``

(Izvor: dolerum.blogspot.ba)