Opatija bajna, biser Jadranskog mora

Ali ovo sad, to je kontinentalna jesen, to su prvi požuteli listovi, miris hladnoće u kosi i na obrazima... Sad opet možemo da počnemo san o moru. Meni misao stalno na Jadranu. Čitave godine sanjam more, idem ulicama, radim, razgovaram s prijateljima, a - nisam tu. Na moru sam. Zovu me na sastanke, teraju me da nešto organizujem, uradim, donesem, predam, saopštim, oćutim, priznam... a ja im kažem: Badava vi to meni. Nisam ja tu. Kazivao je ovako Miroslav - Mika Antić o ljubavi prema moru i o ljepoti primorskih gradova

A ljepotom se može pohvaliti i Opatija, šarmantan primorski grad koji je pohodila ekipa "Nezavisnih", grad bogate istorije i kulture. Smjestila se u Kvarnerski zaliv, između morske obale s jedne strane i gorde planine Učke s druge. Predstavlja središte rivijere s najdužom tradicijom u turizmu Hrvatske, a tajna njenog uspjeha krije se u kombinaciji sunčane obale i planina, zelenih parkova i morskog plavetnila te starih građevina i savremene arhitekture.

NASTANAK GRADA

Ime Opatija potiče od benediktinske opatije, koja je na teritoriji na kojoj se danas prostire grad osnovana u 15. vijeku. Benediktinci su u ovom kraju imali nekoliko samostana, pa su 1506. godine podigli crkvicu i mali samostan za svog opata, kraj samog mora. Nazvali su je opatija svetog Jakova. Naselje je nakon toga počelo da se širi oko samostana i da se naziva Opatija. Još 1840. godine pored crkvice nalazilo se oko 35 kuća s oko 300 stanovnika. Iako prirodni uslovi nisu bili najpovoljniji za podizanje stalnog obalskog naselja, željeznička veza Beča s Trstom (1857. godine) i Rijekom (1873. godine) omogućila je glavnom gradu Austrije da dobije primorsko zimovalište. S obzirom na klimatske pogodnosti Opatije i privlačnost njene okoline, mnogi predstavnici austrijske aristokratije zainteresovali su se za podizanje vila u tom mjestu. Prije toga riječki patricij Iginio Skarpa podigao je vilu "Angiolina" 1844. godine, u bujnom prirodnom parku mediteranske vegetacije, koji je privlačio mnoge izletnike.

Inicijativom Uprave južne željeznice Opatija je počela da se uređuje kao zimovalište stanovnika Beča. Uprava je otkupila "Angiolinu", izgradila veliki hotel, pa je Opatija postala morsko klimatsko odmaralište i lječilište.

A baš vila "Angiolina", zgrada koja je obilježila početak turizma Opatije, može poslužiti kao polazna tačka za obilazak ovog pomorskog grada. Ona je danas sjedište Hrvatskog muzeja turizma, a oko nje se prostire park "Angiolina", zeleno srce Opatije.

Prošećite stazama parka i odmorite na nekoj od klupica dok se divite sofisticiranosti cvijeta kamelije, koji upotpunjuje ljepotu ovog parka, simbola Opatije. Osim prekrasne kamelije, u parku su svoj dom pronašli i američki bor, himalajski čempres, zimzelena biljka zanimljivih listova - fatsia japonica te skoro 150 drugih biljnih vrsta.

CRKVE I NAJSTARIJI HOTEL

Dalje iz parka krenite do crkve svetog Jakova, najvjerovatnije podignute oko 1420. godine, kao kolonija pomenutih benediktinaca prebjeglih iz furlanskog samostana svetog Petra u Rožacu. Zgrada je prelazila iz ruke u ruku čitavog niza crkvenih redova, od benediktinaca i augustinaca do pavlina i danas - isusovaca, i sačuvala je vrlo malo od svog izvornog izgleda.

Važan kulturni i religijski spomenik kojim se Opatija diči je i crkva Marijina navještenja. Za zdanje s izdaleka uočljivom zelenom kupolom kamen temeljac položio je Franjo Nagl, tršćanski biskup, 1906. godine, ali je odlazak Austrije odgodio dovršavanje gradnje po projektima Karla Seidla.

Kako je već navedeno, Opatija je grad s najdužom turističkom tradicijom u Hrvatskoj, a u prilog ovoj činjenici ide i informacija da je hotel "Kvarner" najstariji hotel na istočnoj obali Jadrana, otvoren 1884. godine kao prvi luksuzni objekat u Opatiji. U početku je bio predviđen kao sanatorijum za plućne bolesti za plemstvo i uglednike. Nakon što su toplice stradale u požaru, 1913. godine novoizgrađena Kristalna dvorana postala je blistavo gradsko okupljalište.

Iz bašte ovog hotela pruža se fantastičan pogled na more, koje okružuje grad, te baš tu napravite predah uz kafu i sok (za dvije kafe i dvije koka-kole izdvojićete 10 evra) i u mislima se vratite u davna vremena, kada su se u ovom zdanju tokom ljeta i zime okupljali tadašnji ugledni građani Beča.

ŠETALIŠTE LUNGOMARE

"Kvarner" već dugo krasi čarobno šetalište Lungomare, te je 2011. godine obilježena stota godišnjica izgradnje čuvenog šetališta Franje Josipa I. Nastalo je na prelazu 19. i 20. vijeka, u doba procvata turističke Opatije. Lungomare je građen u etapama - sjeverna dionica, od Voloskog do Opatije, izgrađena je 1889, a južna, koja je povezala Opatiju s Lovranom, dovršena je 1911. godine.

Od tada do danas, Lungomare je bio i ostao omiljeno šetalište Opatijaca i gostiju iz cijelog svijeta. Šetnja ovim putem prije svega je uživanje u morskom vazduhu i krajoliku, ali i puno više od toga. Uvjerićete se da se uz Lungomare nižu i primjeri secesijske arhitekture, spomen-obilježja istorijskim ličnostima i motivi koji su postali simboli Opatije, klupice za odmor u hladu stogodišnjih hrastova, mjesta koja podsjećaju na nekadašnji svakodnevni život lokalnog stanovništva, lijepe plaže…

OPATIJSKI PORTIĆ

Dok budete otkrivali Lungomare doći ćete i do Opatijskog portića, tradicionalnog mjesta polaska izletničkih brodica legendarnih opatijskih barkajola (vozači barke), zanimanja koje je nastalo iz potrebe za prevozom - prvo tereta, a zatim putnika. Opatijski barkajol je uvijek bio na usluzi gostima s kojima se sporazumijevao na nekoliko jezika, a barka mu je bila čista i uredna, opremljena jastucima i ogradicom za udobnije sjedenje. Usluga barkajola koji su, prvo veslima, a kasnije motorom, goste prevozili uzduž rivijere ili na obližnja ostrva, ušla je u istoriju opatijskog turizma. Nekoliko je generacija Opatijaca ostavilo trag u lokalnoj istoriji kao nezaboravni barkajoli, a danas njihovu ulogu nastavljaju turističke brodice koje, baš kao i nekad, posjetiocima nude mogućnost upoznavanja Opatijske rivijere iz morske perspektive.

DJEVOJKA S GALEBOM

A, samo pogled dalje od Portića vidjećete najpoznatiju i najslikaniju statuu u Opatiji - Djevojku s galebom. Simbol je ona grada i cijelog Kvarnera. Elegantna statua na stijeni uz šetalište Lungomare krije zanimljivu priču.

Priča je, naime, počela daleke 1891. godine, kada je jedan grof tragično izgubio život u oluji u moru ispred Opatije. Shrvana od bola, grofova porodica postavila je na stijenu uz more skulpturu Madona del Mare, da bdije nad njegovom dušom. Vrijeme je ostavilo trag na skulpturi i oštetilo je. Kada je mjesto na kojem je nekada stajala Madona ostalo prazno, odlučeno je da se na njega postavi nova skulptura - Djevojka s galebom postavljena je 1956. godine.

Dugih 55 godina nije se znalo ko je zapravo Djevojka s galebom, sve dok gospođa Jelena Jendrašić iz Crikvenice nije otkrila tajnu da je upravo ona poslužila kao model za skulpturu. Autor kipa, akademski kipar Zvonko Car, nije želio otkriti identitet, nego je govorio: "Neka oni koji žele znati nagađaju!"

Izrada skulpture trajala je preko godinu dana, tokom koje je gospođa Jelena znala satima pozirati… Zanimljiva je i činjenica da su gospođa Jelena i gospodin Zvonko bili komšije u Crikvenici. Umjetnik ju je ponekad nazivao Opatijkom, baš kao i skulpturu koju je tako zvao odmila.

Djevojka s galebom i danas ponosno i elegantno stoji na opatijskoj obali.

I dok u ovim jesenjim danima mi kontinentalci razmišljamo kako bismo naradije bili u nekom primorskom gradu, baš poput Mike Antića, u glavi odzvanjaju stihovi pisani baš za ovaj grad: "Čuj serenadu, Opatijo bajna, biseru ti našeg mora. U tvom divnom skladu ti lijepa si noću, prekrasna kada svane zora. Tvoj val što se pruža do vrtova ruža, o ljubavi šapće noć i dan. Snivaj sad, Opatijo bajna, ti si najljepša tajna i moj ljubavni san."

(Nezavisne novine)