Plakala je satima bez prestanka po hotelskim sobama: Velika ispovijest Breninog prvog dečka, otkrio šta ju je cijelog života progonilo!

U to vrijeme mediji su pisali o njenoj udaji za novinara Ratka Kneževića. Međutim, od njihovog vjenčanja nije bilo ništa. Brena se šest godina kasnije udaje sa tenisku zvijezdu Slobodana Bobu Živojinovića, a priča se kako ni Boba prije ovog intervjua nije znao neke detalje iz njenog života.

Decembar 1985: Vijest da se Lepa Brena udaje za mladog novinara Ratka Kneževića nije uzbudila samo Kikindu, to jest "Estradu Kikinda", nego i susjedni Zrenjanin. I to ne bez razloga. Jer lijepa, stasita, dugonoga i dugoruka pjevačica ostavila je za sobom duboke tragove u Zrenjaninu. Ne samo da je u ovom gradu stekla mnogobrojne obožavatelje nego su tu ostali i mnogi koji su s njom bili bliski. A za Zrenjanin Brenu vezuju još i uspomene na jednu idiličnu, rekli bismo i romantičnu, ljubav.

Jer, njena romansa sa zrenjaninskim ljepotanom i didžejem Mirkom Krlićem nikome nije ličila na neobaveznu, prolaznu vezu. Ta je veza dugo trajala, a i sama Brena je, u jednom intervjuu, izjavila da postoji jedan dečko kojeg iskreno voli. Mnogi su se tada pitali ko je taj zagonetni dečko, a samo su Zrenjaninci znali da je to njihov didžej - mladić visok, stasit, kreolskog lica, ljepotan kakav jedino i pristaje uz ljepoticu koja je uzvitlala duhove širom Jugoslavije.

Mirko Krlić, vlasnik kafića Roksi u Gimnazijskoj ulici je 1985. godine ispričao svojevremeno svoju emotivnu priču o Breni za "Yugopapir" i "Sabor".

- Tačno je da je Lepa Brena duže vrijeme bila moja djevojka i da smo se voljeli. Ali, sada je to već prošlost i mi smo sada samo dobri prijatelji. O onome što priča zrenjaninska čaršija, da je trebala da se uda za mene i da je, tako reći, sve već bilo gotovo - mogu reći da je sve to mašta i nečije lijepe želje... Ja mogu da izjavim da je, poslije našeg zabavljanja, Brena za mene bila i ostala veliki prijatelj.

I pravo da vam kažem, nimalo se nisam iznenadio kada je nedavno objavljeno da se udaje. Jer, ja za tu njenu želju već odavno znam. Dok smo bili zajedno, često mi je govorila: "Mirko, najveća mi je želja da zasnujem svoju porodicu. Stalno me progoni misao da će slava jednoga dana proći, a ja ostati sama..." Od tog straha nikako nije mogla da se oslobodi, pogotovo što je stalno bila odvojena od roditelja, koji žive u Brčkom - izjavio je svojevremeno Krlić.

- Brenu sam upoznao kada je prvi put nastupala u Zrenjaninu. To je bilo prije nekoliko godina, kada je kao još neafirmisana pjevačica pjevala u hotelu Vojvodina. Svidjeli smo se jedno drugom na prvi pogled. I počeli smo da se zabavljamo. Ja sam tada radio kao disk-džokej u Domu mladosti, a kasnije dole u baru. Brena je u našem gradu pjevala u dva maha po nekoliko mjeseci, a viđali smo se i kasnije kada je otišla iz Zrenjanina.

- Dok je ovdje gostovala, rijetko je prošao koji dan a da nismo bili zajedno. Za to vrijeme ja sam je dobro upoznao i mogu reći da je njen svakodnevni život potpuno odudarao od njene uloge pjevačice i zabavljačice u lokalu. Na radnom mjestu, ona je do kraja bila profesionalac, a poslije toga - sasvim obična, moralna žena, uz to, za svoje godine, i veoma inteligentna. Znala je šta hoće!

- Kada je bila slobodna, mi smo najrađe odlazili kod mojih ili kod njenih prijatelja. Bile su to kućne posjete i na tim sjedeljkama smo o svemu i svačemu ćaskali. Na estradnoj sceni, Brena je imala druge preokupacije. Nastojala je da bude pravi profesionalac - da što bolje otpjeva neku pjesmu, da to bude prava vrijednost. Ona je uživala u svom poslu. Nekima su smetali oni njeni neuobičajeni efekti, pa i ono jahanje gostiju, ali - to je bila samo sporedna, propratna igra - izjavio je Mirko za "Yugopapir" i "Sabor".

- Raduje me svaki njen uspjeh, jer ja najbolje znam odakle je počela i dokle se uzdigla. Sve to dokazuje da smo i dalje ostali veliki prijatelji. Brena mi nije kupila kafić. Nikada neću zaboraviti kako je umjela da bude tužna kada je ostajala sama u hotelskoj sobi. Kad sam odlazio da je posjetim, često sam je zaticao uplakanu. Teško je podnosila usamljenost, jer majka i otac su joj bili u Brčkom, a ona ovdje sama.

- Događalo se da je i po čitav sat plakala bez prestanka. I kada bih vidio da ne može da se smiri, govorio sam joj: "Breno, spremi se, putujemo za Brčko!" Na brzinu bi se spremila, sjeli bismo u moj crveni Fiat kupe, i za nešto više od sata brze vožnje bili bismo kod njenih u Bosni.

- Tek kada bi se našla u roditeljskom domu, Brenino bi se lice ozarilo. Tu bi jedno kraće vrijeme bila sa svojima, a poslije bismo se opet vratili u Zrenjanin, gdje je morala da pjeva, jer gosti su dolazili u Vojvodinu najviše zbog nje. I pravo da vam kažem, raduje me što se Brena udaje. Jer, otkako je znam, uvijek je maštala o svojoj porodici. Evo, sada joj se ukazala prilika da taj svoj san i ostvari, da više ne bude sama u hotelskoj sobi, kakvu sam je ja zapamtio. Ja joj od srca čestitam, i ne žalim, a ono vrijeme koje smo proveli zajedno, to je bila naša mladost!

.

.

.

.

Izvor: Kurir/Yugopapir/Sabor