Po mjeri pješaka: Grad na sjeveru Europe čije se glavne znamenitosti obiđu u 10 hiljada koraka

Drugi po veličini grad u Norveškoj, većini nas nije previše poznat. Rijetki će se sjetiti kako je Doris Dragović ovdje davne 1986. na Euroviziji pjevala „Željo moja“, a teško da je kome u sjećanju, osim navijačima koji sve pamte, i informacija kako je Dinamo ovdje prije 15 godina poražen od Branna 2:1. Ipak, pustimo na stranu pjevanje i nogomet i pogledajmo što sve, sudeći po članku objavljenom na Euronewsu, Bergen nudi.

Za početak, grad je nevjerojatno kompaktan, tako da se čak i na službenoj internetskoj stranici reklamira kao grad čije se glavne znamenitosti mogu obići u 10 tisuća koraka.

Diljem grada nalaze se brojne pješačke zone. Od glavnih trgovačkih ulica do središnjih trgova možete stići prilično daleko, a da ne morate paziti na promet.

Također, jedan je od tri norveška grada sa zonom niske emisije kako bi se smanjilo zagađenje zraka u središnjim područjima. To znači kako vozila moraju platiti naknadu za ulazak, a automobili koji više zagađuju plaćaju više, tako da su stanovnici demotivirani za dolazak automobilom u centar. A da su prilično osviješteni, govori činjenica kako je ovdje 30 posto vozila električno ili hibridno, što je jedan od najvećih udjela u svijetu. Čak i kada kao turist tražite taksi, nije teško pronaći onaj koji ne koristi fosilna goriva.

Ulice su također iznimno čiste, a to je djelomično zahvaljujući inovativnom podzemnom sustavu gospodarenja otpadom pod nazivom Bossnet. On svakodnevno usisava oko četiri tone smeća iz središta grada i šalje ga u sortirnice na periferiji. Smanjuje potrebu za kamionima za odvoz smeća održavajući ulice sigurnijima i čišćima.

Sve u svemu, ove mjere za smanjenje onečišćenja zraka i stvaranje sigurnih prostora za pješake Bergen čine grad idealnim za istraživanje grada pješice. U gradu se isplati posjetiti Bryggen, gradsku povijesnu lučku četvrt koju je zaštitio i UNESCO, ali i provozati uspinjačom Floibanen.

Jedna od znamenitosti Bergena svakako je i planina Ulriken s koje puca pogled na grad ali i okolni krajolik. Iako postoji žičara do vrha, čak je i ovdje pješačenje opcija za posjetitelje. 1300 stepenica na dobro održavanoj stazi znači da nije očajnički naporno penjati se na 290 metara do vrha. Iako, treba ipak biti u kakvoj-takvoj formi...

To je samo jedna u nizu staza izgrađena zadnjih godina po norveškim planinama, a zanimljivost je kako su ih gradili ni manje ni više već šerpe iz zajednica u podnožju Himalaja, na jednak način kako to rade i u Nepalu. Kamena stubišta se rade i radi očuvanja prirode, koja se tako štiti od „šetnje“ turista. Naime, erozija može biti veliki problem za ove norveške planine, zbog čega je hodanje po nesigurnim stazama opasno i uništava ekosustave koji ih okružuju.

(Punkufer.hr)