Podigao prašinu sa dobrim razlogom

O Dusterovom napretku između dvije generacije i svim novinama koje on donosi do sada smo detaljno pisali u našim rubrikama Noviteti i Predstavljamo, a prve utiske iz vožnje ovog bh. tržištu veoma zanimljivog automobila sumirali smo nakon međunarodne prezentacije, koja je krajem prošle godine održana u Grčkoj. Sada je konačno došao red da Dustera isprobamo i testiramo u nama poznatim uslovima, na specifičnom bh. tlu, koje iz mnogih automobila s lakoćom izvlači ono najbolje, ali i najgore. Mada smo se nadali da će prvi kontakt sa rumunskim „prašinarom“ čije ime Duster je izvedenica od engleske riječ Dust, koja označava prašinu, biti u nekoj 4x4 konfiguraciji, on nam je ipak došao kao prednjepogonaš, sa automatskim EDC mjenjačem koji je bio dostupan od redizajna prošlog modela. O samom pogonu ćemo napisati nešto više u posebnom dijelu teksta, a sada ćemo se vratiti našem vizuelnom doživljaju. Na prvi pogled se čini da dizajnerske promjene nisu velike, ali je isto tako jasno da novi Duster izgleda svježije i zaobljenije od prethodnika.

Rumuni tvrde da su sve limene i plastične površine koje vidimo s vana potpuno potpuno nove i da je zahvaljujući tome napravljen i određeni aerodinamički napredak. U stvarnosti se to osjeti kroz manju buku pri vožnji na autoputu i generalno bolju zvučnu izolaciju od dosadašnje. Može to i bolje da se odradi, ali je i napravljeni napredak uočljiv i treba ga primijetiti. U katalogu boja stoji da je kupcima na raspolaganju devet nijansi. Osim nove drečavo narandžaste koja privlači uglavnom mlađe kupce, te standarnih bijele i srebrne, ostalih šest su uglavnom zagasite, te tako takve bolje pristaju uz Dusterov nenametljivi karakter. Mada na prvi pogled djeluje nježno, testna kombinacija je veoma zahvalna za održavanje, jer se u praksi pokazala uzorno „otpornom“ na sve vrste prljavštine. Čak i kada ju kombinujete sa debelim slojem prašine i blata ne izgleda neuredno, što je takođe pohvalno.

Dacia uz Duster na bh. tržištu nudi tri paketa opreme: početni Essential, srednji Comfort i najsadržajniji, testni Prestige. Svi oni progresivno donose određene estetske dodatke, koji naglašavaju po neki dio automobila i u finalu ga čine i vizuelno upečatljivim kao što je to slučaj sa testnim. Najsadržajnija oprema rumunski SUV „kiti“ sa veoma lijepim 17-inčnim alu naplacima, te poklopcima retrovizora, oplatama prednjeg i zadnjeg branika i krovnim nosačima s natpisom Duster u mat kontrastnoj „hrom“ boji. Tu su i zatamnjena bočna stakla, te ručice na vratima u nijansi karoserije. Duster sa ovakvim nakitom bez ikakve sumnje izgleda atraktivnije od osnovnih verzija, ipak nijedan od ovih dodataka ne utiče na komfor vožnje, a u finalu povećava početnu cijenu. Dakle lijepo je vidjeti „skockan“ model poput testnog, ali se ni u osnovnom Essential paketu bez svjetala za maglu, sa crnim branicima, ručkama na vratima, krovnim nosačima i oblogama pragova, te 16-inčnim čeličnim naplacima on ne čini preskromnim. Štaviše, takav vizuelni nastup nekako je više usklađen sa poimanjem ovog automobila kao jednog od najpovoljnijih SUV modela na tržištu.

Ako se i slože da je skromnost vrlina kada je riječ o eksterijeru, savremeni kupci teško se mire sa takvim stavom kada je riječ o enterijeru. Zbog te činjenice Rumuni su bili prinuđeni da ga na smjeni generacije temeljno redizajniraju. Ipak, njihov budžet nije bezgraničan pa je plastika instrument panela ostala tvrda, ali je sada ljepše izvajana i naoko djeluje bolje od dosadašnje. Takav utisak odaje i kvalitet završne obrade, sa veoma čvrstim rukovatima na vratima i pedantno uklopljenim svim elementima enterijera. Preglednost je odlična, jer je Dacia sada osim velikih prozora ponudila sistem nadzora okoline vozila sa četiri širokougaone kamere koje pokrivaju prostor 360 stepeni oko vozila. Mana im je što njihovi objektivi nisu imuni na prljanje pa je po kišnom vremenu njihova funkcionalnost ograničena čistoćom istih. Neugoda može biti i refleksija koja se javlja sa unutrašnje strane vjetrobrana pri jačoj sunčevoj svjetlosti. Ispred vozača su sada novi i dalje jednostavni, ali vizuelno ljepši analogni instrumenti.

Digitalni info displej u sredini ima moderniju grafiku, a i sadržajno nimalo ne zaostaje za onim koje viđamo u skupljim konkurentima. Čini se da je i mjerač nivoa goriva unaprijeđen i da sada ne dolazi u zabunu kao što je to bio slučaj kod prethodnika. Zamjerku treba uputiti obrtomjeru, jer je univerzalan za benzinske i dizel motore, te nema jasno označeno „crveno“ područje. U testnom modelu to i nije bio tako bitan podatak, jer je EDC automatski mjenjač bio zadužen da ne preoptereti motor. Napredak donosi i novi multifunkcionalni četverokraki upravljač, kojeg smo već sretali u Loganu u Sanderu, a koji u kožnom izdanju pruža više nego ugodan oslonac za ruke. Ugodna je i činjenica da sistem pojačavanja snage okretanja više nije nedovoljno sinhronizovani hidraulični kao kod prethodnika, već potpuno novi električni. Upravljanje je sa njim dobilo na preciznosti, zbog čega vozač brzo stiče veće povjerenje u automobil. Veliki iskorak napravljen je i ugradnjom novih sjedišta koja pružaju ugodniji oslonac za leđa i bedra, te vožnju čine osjetno udobnijom.

Njihovi masivni nasloni su „ukrali“ pokoji dragocjeni milimetar više od prostora za noge putnika u drugom redu, mada smo u praksi za upravljač uspjeli ugodno smjestiti dvometarskog vozača, a iza njega putnika visokog 1,85 cm. Novi automatski klima uređaj, osim što je efikasan i jednostavan za rukovanje, veoma je lijepo dizajniran. S lakoćom ga možemo zamisliti u nekom značajno skupljem modelu od Dustera. Slično bi se moglo reći i za okrugle ventilacione otvore, kojima nedostaje još malo preciznosti kod usmjeravanja vazduha. I novi ventilator bi mogao biti jači. Na sredini centralnog grebena je veoma lijepa i praktična „klavijatura“ sa osam tastera, kojima se nakon „registrovanja“ njihovog položaja može upravljati i žmireći. Media NAV Evolution multimedijalni sistem sa sedam inčnim na dodir osjetljivim ekranom i navigacijom više je nego dovoljan za zadovoljavanje potreba većine savremenih vozača. Pregledniji je nego do sada, ali ne bi škodilo da ga Rumuni podignu još koji centimetar više.

Možda vam neće sugerisati gdje je najbliži restoran ili na njemu nećete čitati aktuelne objave sa Facebooka i Instagrama, ali nećete sigurno ni gubiti dragocjene sekunde kopajući po silnim menijima i podmenijima razumljivim samo pripadnicima „tablet“ generacije. Dacia je sve maksimalno pojednostavila, učinila pristupačnim i čini se namijenila multimedijalnim početnicima. Ko želi više tu su pametni telefoni i tableti, čije mogućnosti će uvijek biti iznad mogućnosti i najskupljih automobilskih multimedijalnih uređaja. Iza leđa putnika u drugom redu je prtljažnik zapremine 445 litara, koji se obaranjem naslona zadnje klupe može povećati do 1.478 litara. U stvarnosti se subjektivno čini većim i praktičnijim, odnosno dovoljnom za potrebe četveročlane porodice.

Za model poput testnog sa najsadržanijim Prestige paketom opreme, jačom, ali i dalje uzorno ekonomičnom verzijom 1.5 dCi motora sa 110 KS i savremenim automatskim EDC automatikom sa dva kvačila Dacia u BiH traži 31.900 KM. Uz par interesantnih dodataka poput metalik boje, MultiView kamere i ključ kartice početni iznos se penje do 33.860 KM. I da ostane toliki, iako danas kod prodavaca uz malo pregovaranja nije teško dobiti kakav-takav popust to se čini kao zanimljiva protivvrijednost za sve ono što je Duster druge generacije sa sedmogodišnjom garancijom (100.000 km) spreman da ponudi. Riječ je o puno ozbiljnijem automobilu, koji je u mnogim segmentima osjetno bolji od prethodnika i koji tu činjenicu ne naplaćuje većom cijenom, što je ujedno i najveći plus za sve njegove obožavaoce.

POGON

Sa 1.5 dCi motorom od 110 KS do sada smo se u protekle dvije decenije susretali mnoštvo puta kako u Dacijinim, tako i u mnogobrojnim Renaultovim, Nissanovim, Infinitijevim, ali i Mercedesovim modelima. Riječ je o jednom od trenutno najpouzdanijih i rekli bismo najsavršenijih turbodizelaša. Kombinaciju sa automatskim EDC mjenjačem do sada smo imali priliku da isprobamo u našem nekadašnjem maratoncu Renault Capturu gdje nam je pokazala svu raskoš savremenog mjenjača sa dva kvačila. Riječ je o veoma brzom i efikasnom sklopu, koji je uvijek u pravoj brzini. Ta činjenica maksimalno rasterećuje motor što se najbolje vidi kroz prosječnu potrošnju, koja se u veoma zahtjevnim testnim uslovima zaustavila na 5,5 litara. Naglašavamo da je rijetko koji testni automobil to uspio nakon 1.000 kilometara odvezenih po autoputu, magistrali, po gradu, testnoj stazi i u off-roadu. Bravo za Duster i za Daciju. Hvale vrijedna je i činjenica da se sa malo pažnje i praćenjem ritma saobraćaja prosjek s lakoćom spušta ispod pet, pa čak i četiri litra. Najniži koji smo u Eco režimu vožnje ostvarili bio je 3,6 litara. U odnosu na prethodnu generaciju ekonomični dizelaš se čini uglađenijim i manje bučnim, što značajno utiče na komfor vožnje. To je rezultat finih dorada na samom motoru, ali i značajno deblje zvučne izolacije. Jedina stvar koju bismo doradili na pogonskom sklopu je količina vibracija koje se prilikom mirovanja prenose na upravljač. Možda je testni model izolovan slučaj, ali ako nije onda je to domaći zadatak Daciji za redizajn. Mada prednjepogonaš zahvaljajući klirensu od 21 cm i napadnom uglu od 30 stepeni, testni Duster nam je po suhom vremenu omogućio vrhunsko uživanje u off-roadu. Po mokrom ne treba očekivati čuda kakva mogu da izvedu 4x4 modeli, ali je SUV faktor izražen i u testnoj kombinaciji. Na tvrdim podlogama prednji točkovi zadovoljavajuće dobro prianjaju za podlogu, dok je na rastresitim i kamenitim prenos snage značajno limitiran činjenicom da se ESP ne može isključiti i da ima potpuno kontrolu na točkovima, koji se zbog 260 Nm obrtnog momenta dostupnog već od 1.750 obrtaja rado vrte i proklizuju. Visoko težište poziva na oprez, jer i pored standardnih ABS, AFU, ESP i ASR elektronskih sistema 1.379 kg osnovne mase testnog Dustera nije za potcjenjivanje. Pozitivna činjenica za pogonski sistem je i da elektronska asistencija pri kretanju na uzbrdici dolazi serijski. Kombinacija prednjih disk kočnica i zadnjih bubnjeva je u praksi solidno efikasna, ali staromodna, posebno u SUV klasi. Rado bismo u budućnosti vidjeli Dustera sa sva četiri diska.

IGRA BROJEVA

Od 2010. godine do kraja 2017. kada je počela proizvodnja aktuelne druge generacije, Dacia je svojim kupcima na Starom kontinentu isporučila više od 1,1 miliona jedinica Dustera. Kada se tom broju pridodaju i rebrendirane verzije Renault Dustera i Nissan Terrana, koje nisu bile dostupne u Evropi, ali jesu širom svijeta, dobija se impresivan broj od dva miliona proizvedenih vozila na temeljima povoljnog, kompaktnog rumunskog SUV-a. Nakon početnog ismijavanja (pre)jednostavnog dizajna, spartanskog plastičnog enterijera i skromne opreme, ali i samog koncepta jeftinog i povoljnog off-road automobila, mnogi konkurenti su ustuknuli pred odličnim prodajnim rezultatima i konstantnim rastom popularnosti Dustera. Iznenađenje svih iznenađenja bila je činjenica da se njegov jeftini koncept najviše dopao dobrostojećim građanima EU kakvi su Švajcarci, Austrijanci, Nijemci, Francuzi i ostali… Od 57.438 jedinica koliko je isporučeno premijerne 2010. godine Duster je do 2017. došao do rekordna 145.682 primjerka. Da će i 2018. godina za Duster biti godina prodajnih rekorda najavljuje i podatak da je do kraja jula isporučeno 114.466 jedinica, odnosno da je u svakom pojedinačnom mjesecu do sada ostvaren najbolji prodajni rezultat od 2010. do danas. Nova SUV zvijezda je rođena, a čini se da nam je zenit njene slave trenutno nedokučiv.

 (automoto.ba)