Poruka Milana Radoševića vraća vjeru u ljude: Nemoj ovo raditi! Sinoć sam radio sa muslimanom, čuvao mi je leđa... I tebi će nekada!

Na jednom od objekata ispisani su grafiti "Selite se Turci" i četiri "S", dok su stakla na vratima prostorija Islamske zajednice razbijena. Ostavljena je i poruka da će Pljevlja biti nova Srebrenica. Izvjesni Milan Radošević je statusom uz naslov "Nemoj ovo raditi" pokazao da je svima nama potrebno više "Milana", koji pozivaju na mir i suživot svih naroda. Status se prenio društvenim mrežama, a svi poručuju kamo sreće da je više ovakvih osoba. Njegov status prenosimo u cjelosti:

- NEMOJ OVO RADITI!

Nemoj!

Tebi se obraćam, tebi koji si ovo uradio.

Tebi koji misliš da ćeš ovo uraditi.

Tebi koji sa osmjehom gledaš i ili ćutiš ili podržavaš da se ovo radi.

Ja sam čovjek. Onda sam, hrišćanin, Srbin, pravoslavac i sve ono što može da tebi pogoduje da mi se normalnim tonom obratiš, pa sam i ratni vojni invalid, ako već želiš da ratom ostvariš svoj naum, kad već ne možeš mirom.

Naum ti je loš, pogan.

Ovakav naum ne može biti dobar,

ako nekom poručuješ da se seli, ako razbijaš, ako se potpisuješ na tuđim stvarima ili ako nekom poručuješ da će biti nova "Srebrenica".

Naum ti je pogan

i ako samo želiš da se neko međusobno loše osjeća, strepi, plaši ili izaziva na napad.

Srebrenica, koju si spomenuo, za narode kod tebe predstavlja stradanje, patnju i bol.

Na svim stranama, pa i na mojoj.

Nemoj to raditi!

Za razliku od tebe,

ja sam bio u ratu.

Ne svojom voljom i ne svojom zaslugom.

Ti imaš volju ili smatraš da si Bogom ili nečim zaslužan da ratuješ?

Prije nego li ostvariš svoju volju,

dođi meni.

Budi moj gost.

Vodit ću te sa sobom.

I pričat ću ti i objasniti, šta je rat.

Dijelom ćeš ga i doživiti na mjestima na kojima sam i danas.

Osjetit ćeš i vidjeti zlo.

Shvatit ćeš da ti to zlo ne prija.

Tako i ovo što si uradio je zlo, nekom ne prija, a prvo meni ne prija.

Znaš li zašto?

Probudio sam se, uzeo telefon da vidim ima li kakva poruka za posao, otvorio Fb i prvo ugledao ove fotografije.

Tvojih ruku djelo.

Neko je to fotografisao.

Možda si to htio.

Ali znaj da ti je potreba za ovim pogana.

Pogana, jer sam ja noćas radio sa jednim muslimanom, ili bar mislim da je musliman, to mi govori naziv države iz koje je došao ovdje.

On je meni čuvao leđa. I sačuvao.

Dobar momak, jer ima adrenalin za posao koji u meni godinama nestaje.

Djeluje mi i iskren.

Jednostavno, momak na svom mjestu.

A musliman.

Vjerovatno je i bolji od mene u nečemu, a musliman.

Vjerovao ili ne, tako je.

I takav, musliman, meni, pravoslavcu, "čuva leđa".

Tako funkcionišemo.

To je bilo noćas.

Tako je bilo i prethodnih noći. Dana. Mjeseci. Godina.

Muslimani koji čuvaju hrišćane.

Znam ih.

Znaj da postoje.

Nekad i negdje će i tebe musliman sačuvati, siguran sam.

Budi čovjek.

U okolnostima u kojima se ti sad u svojoj glavi nalaziš, ja sam bio '92.

Mislio sam da mogu sve.

Što je najgore, i mogao sam sve, tako mi je bilo životno mjesto gdje sam se nalazio.

Na tvom mjestu, znaš šta sam uradio?

Kad sam načuo da će neko poput tebe ići i razbijati ili ulaziti u muslimanske ili hrvatske napuštene kuće ili stanove,

noć prije tog dana sam ja, bez znanja ikoga, obišao te stanove i vezao vrpce bijelog čarsafa na kvake vrata.

Te vrpce su nekom poput tebe označavale "SRPSKA KUĆA".

Tako su bile sačuvane taj dan da niko sem vlasnika ne ulazi u njih.

To su bile kuće mojih komšija.

Ljudi.

Nebitno ko su.

U tim kućama sam ja odrastao, igrao se, učio,

ne znajući da ima ljudi poput tebe.

Kad sam saznao da postojiš i u onom vremenu,

vezao sam vrpce na vrata.

U tim kućama su ulazili ili boravili Srbi dok se ti nisi pojavio.

Jedan od tih Srba sam ja.

Kroz Pljevlja sam prolazio.

Nikad nisam boravio u gradu.

I opet ću proći.

Stati, popiti kafu, ako ne prestanem pušiti, zapaliti cigaretu.

Hoću da to učim u spokoju. U miru.

Hoću da kod gazde birtije, muslimana, naručim tursku kafu.

Da je popijem.

Željan sam turske kafe. Prave.

Nema je kod mene.

Hoću da je sad popijem u Pljevljima.

Nemoj da mi kvariš to zadovoljstvo!

Ne zamjeraj se.

Ne zamjeraj se meni.

Ne radi ovo što si uradio.

Javi mi se. Dođi kod mene.

Budimo ljudi.

Zato........

Nemoj ovo raditi!

NAPISAO: Milan Radošević

.

.

.