x

Potresna ispovijest Nadežde Biljić: Maltretirao me je kada sam imala 21. godinu, tada je sve počelo!

Drvo mudrosti pozvalo je Nadeždu Biljić u Rajski vrt kada je vidjelo da je tužna poslije svađe sa Tomom Panićem i rasprave o odnosu nje i Branislava Radonića Brendona. Drvo je željelo da pruži riječi utjehe pjevačici, a prvo ju je upitalo kako je.

- Nikako. Ne znam više šta da kažem. Očigledno dobar i lud idu pod ruku, a ja sam izgleda i jedno i drugo. Ja ne pričam o svojim emocijama, prosto sam se zatvorila. Ne znam ni odakle da krenem. Ne znam da li je moguće da ja imam skoro 30 godina, a da tako ispadnem glupa. Možda i treba da me tako zaj.bavaju svi i da me maltretiraju. Umorna sam od plakanja, gutanja, izdaje, nadanja, borbe. Umorna sam od svega. Istrošila sam se i emotivno i psihički i fizički. Mnogo sam se umorila. Ne znam više ni kako da krenem, ni odakle da krenem, ne znam ni kako da se posvetim sebi, jer ne znam više ni ko sam. Sramota me je što sam takva kakva sam. Očigledno sam glupa osoba. Umorna sam od plakanja, od opraštanja. Istrošila sam se na pogrešne ljude i stvari. Bojim se svih, bojim se ljudi, bojim se muškaraca. U prošlosti sam o svemu pričala, ljudi su to iskoristili na najgori mogući način i onda sam se zatvorila. Ja ne vjerujem nikome. Ne vjerujem samoj sebi. Plašim se svega i svih. Možda sam definitvno skrenula sa uma - povjerila se Nadežda.


Iako je Drvo mudrosti pokušalo da je utješi riječima da su izgubljene bitke sastavni dio teške borbe, Nadežda se nije oraspoložila, te je nastavila.

- Osjećam se kao najgora prnja, koju svako šutne. Znaju svi šta smo Suzana i ja preživjele, meni je jako teško zbog toga. Ja o tome ne pričam. Toma, ne mogu da kažem da sam zaljubljena, ali bila mi je potrebna ta muška figura i onda doživim ovakve riječi. Kao krpa se osjećam. Mnogo me boli. Ja sam samo jedno žensko, koje je imalo samo oca i majku uz sebe. Sama sam krčila taj put, ali sam se i od toga umorila. Ne vidim više svjetlost, upala sam u rupu - ispričala je Biljićeva i dodala:


- Ja samo želim da budem zdrava i normalna. Mene muzika liječi. Cijeli život sam išla glavom, gdje ljudi nisu smjeli nogom. U 21. godini sam se zaljubila u čovjeka koji me je tukao i maltretirao, od tada više nemam ni volju. Ja ne radim više ništa iz srca. Sve mi je već viđeno. Često razmišljam o svojoj majci. Možda je na mene pala karma da vučem sve sa sobom. Bojim se ljudi, bojim se da će neko opet da me udari. Opet sam ponižena kao žensko. Smatram da nisam dovoljno vrijedna da napravim nešto u životu. Osjećam se bijedno i jadno. Mnogo se bijedno i jadno osjećam. Ja ne volim da me gledaju kao žrtvu. Prvo sam bila polivena kafom, trpjela uvrede, krali su mi sve što su mogli da mi kradu. Podsmijavali se najviše. Dobijem štake, pa dobijem poniženje. Ja sam potpuno ubijena. To niko ne vidi, jer ja ne želim da pričam o tome. Kad god sam pričala o tome, ljudi su me gazili. Kad vidiš ranjenu zvijer, ti je kidaš još više - nastavila je pjevačica.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

(Republika.rs)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.