x

AFERA KOJA DRMA SRBIJU

Prestao je tek kad sam povratila po sebi! Šokantni detalji ispovijesti Merime Isaković o Lečiću, a reakcija glumca: Jel foliraš?

Glumica Merima Isaković je u velikoj ispovijesti do sitnih detalja ispričala sve o kobnom susretu sa kolegom Branislavom Lečićem 1978. godine, tokom kojeg ju je Lečić, kako tvrdi, s.ksualno napao i pokušao da je s.luje.

Merima Isaković je tada bila 18-godišnja studentkinja Fakulteta dramskih umjetnosti, a Lečić njen pet godina stariji kolega sa druge glumačke klase, na trećoj godini. Poznavali su se sa vježbi.

- Doživjela sam ga kao drugara... Jednom je u šetnji pokušao da me poljubi, ali sam ga odmah zaustavila... Zatim se nasmiješio i rekao: "Izvini. Nisam mislio..." Zagrlila sam ga i poljubila u obraz, govoreći: "Mi smo drugari. Ja tebe jako volim kao druga" - započela je Merima Isaković svoju ispovijest u "Nedeljniku".


Poslije izvjesnog vremena, Milena Isaković mu je pozajmila jednu knjigu, koju Lečić nije vraćao nekoliko nedjelja. Kada ga je zamolila da joj je konačno vrati, Lečić je odgovorio:

- Joj, izvini, Merimice, ali ne mogu. Nešto sam loše, pa sam u kući. Možeš li, molim te, proći pored nas (živio je sa mamom), pa pokupi knjigu. Važi?

Merima Isaković je oko 18 sati pozvonila na vrata Lečićevog stana. Pozvao ju je da uđe "na brzaka" jer mu "nešto kipi u kuhinji", a "mama nije tu" pa je "trapav".


- Zakoračila sam. I ne znajući, zakoračila sam u horor! Ušla sam i stala kraj vrata, a on me je gurnuo ka zidu... Pitala sam ga šokirana i uplašena: "Šta radiš?" Rekao je: "Šta misliš? Sada ne možeš pobeći. Ne od mene. Ne pokušavaj da vrištiš. Niko te neće čuti. Ovo je stara zgrada s debelim zidovima. Džaba ti je svako opiranje" - piše Merima Isaković.

Čuvena glumica zatim opisuje "zadah, čudan zadah, nije samo iz usta, kao miris truleži" i kako je pokušala da podigne ruke da bi se odbranila.


- Šta? Ja nisam dovoljno dobar za tebe? Znaš li ti ko sam ja? Treba da ti je čast što te želim. Imaću te ja. Imaću te zato što ja to želim. Ja imam crni pojas u džudou. Nemaš šanse - prenosi Merima Isaković riječi za koje tvrdi da ih je izgovorio Lečić.

Kaže da je osjećala stravičan bol u vratu, ramenima, šakama, koljenima, kukovima (inače je u tom periodu imala probleme sa lumbalnim dijelom kičme jer je brzo izrasla).


- Shvatam: pokušava da skine moju haljinu. Svlači je. Pokušava da mi razmakne noge. Užasno je jak! Kao da me kliještima lomi. Ne mogu. Ne na snagu... Ako uspije da me ima, umrijeću noćas. Čvrsto sam savijala noge. Ne znam kako. Uspjela sam obe noge da gurnem između njegovih nogu, kao da sam stablo, uplićući nogice u "lijanu", udarajući ga u prepone. Nisam imala dovoljno prostora za zamah, tako da je on moj pokret doživio kao s.ksualnu stimulaciju. Užas! - piše Merima Isaković."

I tada se dogodio preokret.


- Bogato sam povratila po sebi. On je odskočio, zapanjen i zbunjen. Kao da je to bio momenat ljudskosti... Čujem dalje svoj glas: "Molim te, donesi peškir, natopljen vrućom vodom, brzo, brzoooo, uuuh..." On se okretao kao hipnotisan. Donio je vruć peškir. Zaustavio se na tren. Pitao je: "Foliraš li me? Je l me to foliraš?" - piše Merima Isaković.

Tvrdi da je tražila od Lečića da radi suprotno od onoga što bi očekivali da žrtva u momentu sil.vanja traži od nasilnika.


- Zbunila sam ga. Držala sam ga za obe ruke. Čvrsto... Nije shvatio. Držao me je kratko vrijeme, kao u šoku. Čekala sam da smrad kiseline od povraćanja blagovremeno prevlada. Polako sam sjela, pa se pridigla i ustala. U svakom momentu sam tražila da mi on u tome pomogne držeći ga za ruke... Zahvaljujem. Kažem da je najbolje da idem kući, molim ga da mi pozove taksi. I dalje ga držim za ruke... On opet stade: „Foliraš me?“ - piše Merima Isaković.

Razgovor je dalje, prema riječima Merime Isaković, tekao ovako:


Merima Isaković: Zašto bih?

Branislav Lečić: Da se spaseš.

Merima Isaković : Od koga?

Branislav Lečić: Od mene.

Merima Isaković: Od tebe? Pa zašto bih? Ti nisi monstrum... Sve mi djevojke smo opčinjene tobom. Ali nemamo hrabrosti. Nisam vjerovala da bi ti baš mene htio. Tako silno. Izvini što sam te ovoliko razljutila.

Na kraju je uspjela da izađe iz stana i da se odveze taksijem. Kaže da je danas svjesna da je to bila najbolja uloga koju je u životu odigrala, a da ju je režirao "užasavajući strah".

.

.

.

.

Izvor: Nedeljnik

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.