x

Rovinj: Bajkoviti istarski kutak

Rovinj je grad koji je obavijen nostalgičnim osjećanjima, ima moć da probudi najljepše emocije i pruži jedinstven osjećaj koji se dugo pamti, poput osjećanja prave ljubavi!

Ako imate dovoljno mašte, Rovinj može da bude grad iz bajke jer pogled na Stari grad u rano jutro zaista djeluje nestvarno.

Već poslije nekoliko koraka uskim kamenitim ulicama shvatite da je Rovinj grad detalja, vedrih boja, romantike, umjetnosti, prohujalih vijekova i predivnih pejzaža. Čini se da je sve jako minijaturno, što sa nepreglednim prostranstvom mora stvara upečatljiv kontrast, koji svemu daje jedinstven izraz.

Ne zna se tačno kada je Rovinj nastao... Prvi put se spominje u petom vijeku i s pravom nosi naziv - plavi biser Jadrana. Burna i bogata istorija, nijanse umjetnosti na svakom koraku, fantastična priroda, 22 ostrva kojima je okružen i prelijepi brežuljak Monte na kom se nalazi Stari grad, krunisan crkvom svete Eufemije, čine ovaj istarski gradić mjestom iz bajke.

Iako sam grad nosi notu tajanstvenosti, iza crkve svete Eufemije stoji nevjerovatna priča.

Naime, još u doba cara Dioklecijana bilo je mnogo zatvaranih, proganjanih i ubijenih hrišćana, a među njima našla se i mlada djevojka po imenu Eufemija iz maloazijskog grada Kalcedona.

Eufemija je rođena oko 290. godine u uglednoj patricijskoj porodici. Kao petnaestogodišnjakinju hapse je Dioklecijanovi vojnici i, budući da se nije željela odreći hrišćanstva, mučili su je na razne načine, posebno okrutno na točku. Kada je i nakon toga ostala vjerna Hristu bacili su je lavovima, koji su je usmrtili, ali nisu pojeli tijelo.

O životu svetice ne postoji puno istorijskih podataka, ali je izvjesno da je umrla 16. septembra 304. godine. Tijelo mučenice sačuvali su kalcedonski hrišćani, sve do 620. godine, kada grad osvajaju Persijanci. Sarkofag sa tijelom Eufemije prenesen je tada u Carigrad i smješten u velebnu crkvu, koju je u njenu čast podigao car Konstantin.

Osamstote godine na vlast dolaze ikonoklasti (protivnici obožavanja slika) pa hrišćani ponovo sklanjaju relikvije tada već svete Eufemije.

Šta se dalje tačno događalo teško je reći. Predaja kaže da je nakon velikog nevremena u zoru 13. jula 800. do obale pred Rovinjom doplutao mramorni sarkofag. Mnogi Rovinjani pokušavali su dovući sarkofag do crkvice svetog Juraja, ali nikome to nije polazilo za rukom.

Tek je jedan mali dječak, po zagovoru svete Eufemije, sa svoje dvije kravice uspio dopremiti sarkofag na brežuljak. Dolazak sarkofaga do Rovinja bilo je za njegove stanovnike čudo, pa svetu Eufemiju počinju poštovati kao svoju zaštitnicu. Šesnaestog septembra slavi se dan svete Eufemije, a u Rovinj dolaze gosti sa svih strana. Organizuje se velika fešta sa bogatim programom na glavnom rovinjskom trgu, a tradicionalno se jedu ovčetina sa kiselim zeljem (ovca z kapuzon) i fritule, vrsta istarske poslastice.

Crkva svete Eufemije najpoznatiji je spomenik u Rovinju.

Kada je 800. godine u grad stigao sarkofag, smješten je ispred crkvice svetog Jurja, koja je bila na mjestu današnje crkve. Međutim, stanovnici Rovinja zahtijevali su veću crkvu koja bi dostojno udomila sarkofag s tijelom svete Eufemije te je 950. godine podignuta nova crkva. Bila je to trobrodna bazilika s tri polukružne apside. Na sredini te crkve bio je postavljen sarkofag te su od tada zaštitnici Rovinja sveti Juraj i sveta Eufemija. Nakon nekoliko vijekova neprestanog trošenja i obnavljanja ponovo se javila potreba za novom crkvom. Tada je nastala sadašnja crkva svete Eufemije.

Crkva je rekonstruisana između 1725. i 1736. godine, u baroknom venecijanskom stilu, po projektu venecijanskog arhitekte Đovanija Skalfarota, čiji projekat nije u potpunosti zadovoljio građane pa ga je dopunio Đovani Dozi. Unutar crkve nalazi se sarkofag mučenice svete Eufemije. Sama crkva je duga 51 metar, široka 30 metara, a visina srednje lađe je 17 metara.

Zvonik

Gradnja zvonika započeta je 3. decembra 1651. godine postavljanjem prvog kamena prema nacrtu milanskog arhitekte Alesandra Monopole. Zvonik je trebalo da bude nalik onome svetog Marka u Veneciji. Gradnja je trajala 26 godina. Veliki bakreni kip svete Eufemije, djelo braće Valani iz Maniaga, postavljen je na vrh zvonika 1758. na mjesto prijašnjeg drvenog kipa kojeg je 1756. godine uništio grom. Kip je postavljen tako da se na ležajima okreće oko svoje ose prema smjeru vjetra. Zvonik je 1834. bio temeljno popravljen jer su gromovi prouzrokovali velika oštećenja.

Godine 1879. postavljeni su gromobrani i na zvonik i na crkvu. Zvonik, s kipom svete Eufemije (kip je visok 4,70 m) najviši je u Istri, visok je preko 62 m, a širina mu je pri dnu 8,66 m.

U crkvi postoje velike italijanske orgulje, koje su izgradili Antonio i Murano Barbini 1757. godine.


(Nezavisne novine)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.