Milka Perić iz Udbine u Hrvatskoj bila je djevojka nevjerovatne ljepote i vedrine, ali je sudbina za nju imala drugačiji put. Njenu priču danas mnogi znaju zahvaljujući viralnim snimcima na YouTube-u, gdje je postala prepoznatljiva po tome što je uvijek nosila mnoštvo kapa na glavi. Njena rečenica: „Sunce me gleda, vidiš da me gleda. Ono me ruši!” obišla je region, izazivajući smijeh kod mnogih, ali malo ko se zapitao šta stoji iza njenog života i bola koji je nosila.
NAJČITANIJA VIJEST:
Teško djetinjstvo i mladost
Milka je već sa 13 godina izgubila majku, što joj je bio najveći oslonac u životu. Otac se ubrzo ponovo oženio, a ona je sa 16 godina počela raditi u pilani. Iako je imala prekrasan rukopis i zaposlena kao pisarka, kasnije je premještena u pogon među muškarce gdje je radila teške fizičke poslove.
Upravo u pilani doživjela je tragediju koja je promijenila njen život – mašina joj je uhvatila kosu i počupala je. Nakon tog događaja izgubila je dio kose, a ubrzo i dio razuma. Od tada je počela nositi kape, jednu preko druge, i one su postale njen štit od svijeta.
Od ljepotice do usamljenice
U mladosti je Milka bila poznata po tome što je uvijek nosila crveno, a mnogi se sjećaju i da je kao djevojka radila na sajmu u Zagrebu kao hostesa, gdje je oduševila ljepotom. Međutim, život joj je ubrzo sve oduzeo – porodicu, dom i sigurnost.
Milka je živjela sama, često u napuštenim kućama bez struje i vode. Ljudi su je prozvali “Crvenkapom”, a u posljednjim decenijama života postala je samotnjak koji je skupljao stvari i borio se za goli opstanak.
I pored bola – davala drugima
Snimatelj Robert Labrović, kroz svoj YouTube kanal Loki TV, predstavio je svijetu Milkinu priču. Zahvaljujući njemu, posljednjih godina života dobijala je pomoć u hrani, odjeći i novcu. Ali čak i tada, Milka je radije dijelila s drugima – umjesto da potroši novac na sebe, najviše je voljela počastiti nekoga kafom.
Posljednji dani
Iako joj je općina Udbina pokušala osigurati smještaj u domu za starije, Milka je to odbila. Ostala je vjerna svojoj penziji i slobodi, koliko god skromna i teška bila. Godinama je prezimljavala u hladnim ruševinama, s jednim obrokom dnevno i kapama koje nikada nije skidala – ni ljeti ni zimi.
NAJČITANIJA VIJEST:
Umrla je tiho, onako kako je i živjela – usamljena, ali poznata svima u svom kraju. Pokopana je u porodičnoj grobnici u rodnom selu Tolići kod Udbine.
Senzacija.ba
