Mohamed Bzeek svoj život više od 30 godina posvećuje prihvatanju djece u hraniteljsku porodicu.
I više od osamdesetoro njih je svoje utočište pronašlo baš u njegovom domu u Los Anđelesu.
Ovaj 65-godišnji bivši libijski imigrant posvetio je svoj život brizi o djeci koja boluju od neizlječivih bolesti i koja nemaju nikog drugog da se stara o njima tokom svojih posljednjih sedmica života.
Prije više od 40 godina, Bzeek je stigao u SAD da studira elektronsko inženjerstvo.
Oženio se svojom preminulom suprugom i postao državljanin 1997.
Udovac sada živi u Los Anđelesu gdje je jedan od rijetkih hranitelja koji brine isključivo o neizlječivo bolesnoj djeci.
Njegova priča dospjela je na naslovne strane 2019. godine kada je LA Times objavio priču o njegovom radu.
Dobio je Međunarodnu nagradu za dobročinstvo od Dijanet fondacije, a njegov život je pretočen u dokumentarni film u režiji Ensara Altayja.
“Godine 1995. odlučili smo da usvojimo siročad ostavljenu u bolnicama ili oduzetu iz njihovih porodica od države zbog nasilja u porodici ili zanemarivanja”, objasnio je Bzeek koji je bio maratonac prije nego što je došao u Ameriku.
Jedina kuća koja prima siročad i djecu, čiji su dani života zbog bolest odbrojani, u Los Anđelesu je njegova kuća. I tu je svoje utočište pronašlo 80-ro djece od 1989. godine. “Desetoro djece je izgubilo život u mom naručju”, prisetio se.
“Većina djece nema ni imena”
Socijalna služba u Los Anđelesu blisko sarađuje sa Bzeekom.
“Znaju kada će djeca umrijeti i pitaju da li mogu da ih usvojim. Oni znaju da ne okljevam da ih prihvatim. Ako ne pristanem, šalju ih u bolnice i to znači da djeca neće imati porodicu ili kuću. Međutim, kada ih uzmem, osjećaju barem porodičnu atmosferu. Sigurni su i voljeni do kraja svog života.”
U mnogim slučajevima djeci daje imena, kao i utočište i ljubav.
“U bolnici se rađaju, ostavljaju ih. Većini porodice ne daju ni imena. Piše samo dječak ili djevojčica, pa im imena dajem ja”.
Sophie Keffer, koja radi na odeljenju pedijatrijskog palijativnog zbrinjavanja,nedavno se sastala sa Mohamedom i pisala o svom iskustvu za Međunarodnu mrežu za palijativno zbrinjavanje djece.
“Njegova usvojena kćerka bila je naslonjena na kauč. Kada je Mohamed došao da pridrži ovu malu, krhku djevojčicu, upozorio me je da povremeno ima napade i da je, ako se napad desi, samo držim i da će brzo proći. Bila sam zadivljena koliko je razgovor bio miran i ohrabrujući, što mi je omogućilo da je držim sa samopouzdanjem, pripremljenu za sve što bi u njenom tijelu moglo da se desi. Imala je encefalocelu, što je značilo da joj je pri rođenju dio mozga virio kroz otvor na lobanji”, objasnila je Sophie.
Ona ne može da vidi, čuje, govori ili se kreće, ali može da osjeća i reaguje na dodir. Njegov biološki sin Adem (19) rođen je sa problemom krhkih kostiju i patuljastog rasta. Slomio je skoro svaku kost u svom tijelu u nekoj fazi razvoja.
Bzeek kaže da je briga o onima koji su tako bolesni bolan proces i zna da je njihovo zajedničko vrijeme dragocijeno. “Znam da je srceparajuće. Znam da je to mnogo posla i znam da ću biti povrijeđen. Ali, po mom mišljenju, trebalo bi da pomažemo jedni drugima”, rekao je Mohamed.
Pomaže mu medicinska sestra
U proteklih šest godina, Mohamed radi sa medicinskom sestrom koja dolazi svaki dan kako bi mogao da pravi male pauze, obavlja druge poslove i moli se u džamiji.
Poslije teksta u LA Timesu dobio je veliku medijsku pažnju. Jedan online komentator nazvao je Bzeeka muslimanskom Majkom Terezom, drugi je otvorio GoFundMe nalog u njegovo ime – za šta ni sam Mohamed nije znao dok ga kompanija nije kontaktirala.
Donacije će biti podsticaj za 1.600 dolara mjesečno i planira da uloži novac za renoviranje svog doma kako bi bolesnoj djeci omogućio što bolje uslove života u njemu.
Bori se sa rakom
Nažalost, ovaj dobročinitelj sada ima sopstvene zdravstvene probleme. Prošle godine ljekari su mu saopštili da ima rak debelog crijeva u drugoj fazi. U intervjuu za dječiju bolnicu LA, opisao je svoju reakciju na vijest.
“Porodica nije bila sa mnom i bio sam uplašen. Osjećao sam se isto kao i djeca. Oni su sami. Ako ja imam 62 godine i plašim se, šta je sa njima?”, upitao je on tada i dobio ogromonu podršku i molitve za ozdravljenje – kako svoje, tako i brojne djece o kojoj brine i kojima je kraj izvjestan, ali se svi nadaju čudu, prenosi Blic.
VIDEO POGLEDAJTE OVDJE.
N1
