Redakciji portala Crna-Hronika javila se još jedna žrtva pomahnitalog muškarca koji smatra da su žene, djevojke, njegovo vlasništvo.
Riječ je o studentici E.Č. koja je studirala u Sarajevu a zbog svoje ugrožene sigurnosti, morala je napustiti glavni grad Bosne i Hercegovine.
22-godišnjakinju proganja njen sad već bivši momak Nusret K. iz Zenice. Nažalost prema njenim tvrdnjama, policijski službenici njem problem nisu shvatili ozbiljno…
NAJČITANIJA VIJEST:
Potresna ispovijest Lepe Brene o bolesti za koju niko nije znao: Ćutala sam svih ovih godina…
Pišem Vam priču koja mi se lično dogodila, sinoć, 16.10.2024. godine na tramvajskoj stanici u naselju Nedžarići, oko 20:00 sati.
Naime, bila sam u ljubavnoj vezi oko godinu dana sa momkom N.K., i istu sam okončala u junu tekuće godine. Više mjeseci sam pokušala razgovarati na temu prekida tog odnosa, a završilo bi se njegovim ucjenama i prijetnjama i prisilnog zadržavanja.
Sama, nisam vidjela drugi izlaz iz situacije osim da šutim i ostanem u vezi po njegovim pravilima. Znala sam da ukoliko našim odgovornim licima prijavim psihičko maltretiranje neće ništa ozbiljni poduzeti, a u isto vrijeme poznavajući njega, samo bih sebi više naštetila ukoliko progovorim.
Kada sam konačno skupila hrabrosti, obzirom da je njegovo manipulatorsko i nasilno ponašanje otišlo predaleko, da me psihički iscrpio uvredama i maltretiranjem, vezu sam okončala odlaskom iz Sarajeva gdje smo zajedno bili u Studentskom domu Nedžarići.
Nakon toga prekidam sve veze sa K. N., blokiram svaki kontakt kako bi me prestao zvati, ali i nakon svega toga nalazi načine da me uznemirava. Obzirom da je pri mom odlasku oduzeo od mene sve moje društvene mreže, počeo se koristiti njima.
U tom periodu proživljavam cyber bullying, što sam prijavila PS Kakanj, kao i FUP-u Sarajevo. Podiguta je krivična prijava protiv navedenog lica, međutim, psihičko maltretiranje ili u ovom slučaju cyber bullying u BiH nije zakonom regulirano, što otežava bilo kakvu presudu ili pomoć od nadležnih.
Nakon što je K.N zloupotrijebio moje društvene mreže za omalovažavanje i narušavanje ugleda i časti, nastavlja s prijetnjama po život, za moju porodicu, prijatelje i mene. Ni na jedan njegov poziv ili poruku ne odgovaram, već svaki njegov korak prijavljujem policiji. Nakon što je on uradio što je želio, i sve to je trajalo do septembra tekuće godine, povlači se. S tim se i policija prestaje baviti, i niko me ne kontaktira u vezi sa slučajem, jer naravno, svi prebacuju krivicu na druge, a ponajviše na mene s riječima ”gdje ga takvog nađe”.
Nakon, približno mjesec dana od prestanka sa svim maltretiranjem, prijetnjama ili zloupotrebom društvenih mreža, K.N dolazi u Sarajevo znajući da je početak akademske godine i da ću se nalaziti u Studentskom domu Nedžarići, a pri tome, on više ne živi tu jer je završio studij.
Nakon cjelodnevnog praćenja mog kretanja, kada sam krenula sa drugaricom u grad, iza leđa stiže me na tramvajskoj stanici Nedžarići. Čim sam ga vidjela obuzeo me strah i brzo sam izvadila telefon kako bih nazvala prijatelja, jer sam tu bila sama. On je došao do mene, a ja sam samo na telefon stigla prijatelju reći da se plašim i da me K.N. prati.
Krenula sam na drugu stranu stanice on se kretao za mnom, i kako je na pješačkom semaforu billo crveno svjetlo nisam mogla pobjeći nigdje. U jednom trenutku otima telefon iz moje ruke, i prisilno ga oduzima. Zbog toga što sam u junu odmah promijenila broj mobilnog telefona, on ga nije imao, te je u trenutku kada mi je oteo mobitel rekao ‘‘Imaš roka 10 dana da mi pošalješ novi broj ili ću doći kući i sve vas pobiti”.
Nakon te rečenice baca mobilni telefon na cestu, pri čemu ga potpuno uništava. Kako sam se spustila da uzmem mobitel i bježim, dižući glavu dočekao me ispruženim dlanom i cijelom svojom snagom udario u lijevu stranu lica. Od jačine udarca sam se okrenula na drugu stranu, a on u tom trenutku odlazi preko pješačkog prijelaza. Dvije gospođe su sve vidjele i pružile mi pomoć odmah po njegovom odlasku. Sa prijateljem odlazim do prve policijske stanice, a oni me dalje upućuju na ljekarski pregled.
Doktor u CUM-u Sarajevo, kaže da od ”samo šamara” nije mogao da me ozlijedi, i ispisuje da je nalaz sasvim uredan. Zbog izdatog nalaza nemam razloga za tužbu na nasilje, i jedino što mogu je dobiti odštetu za uništavanje materijalnih stvari, tj. mobilnog telefona.
NAJČITANIJA VIJEST:
Nasilnik se slobodno kreće i kretat će se jer me nije dovoljno pretukao ili ubio, kako bi nadležni poduzeli bilo kakve mjere. Nažalost, samo sam jedna od mnogobrojnih žena/djevojaka koje ne šute o nasilju i psihičkom maltretiranju, a ne postižu nikakve rezultate jer ih niko od odgovornih lica ne shvata ozbiljno, niti imaju zakon po kojem mogu postupati. – izjavila je studentica (22) koja strahuje za svoj život za Crnu-Hroniku.
Ukoliko ste vi ili neko koga poznajete žrtva nasilja, molimo vas da potražite pomoć. Postoje organizacije i adresa za podršku koje su tu da vam pomognu.
Osim policije, koju možete kontaktirati na broj telefona 122, u Bosni i Hercegovini postoje i dva SOS telefona za žrtve nasilja i to u Federaciji BiH 1265 i u Republici Srpskoj 1264.
Crna hronika
