Taj trenutak iz Dubrava kod Tuzle ostao je trajno zabilježen da podsjeća na genocid u Srebrenici i porodice žrtava
“Ono sam ja plakala kad je pala Srebrenica i tražila od UNPROFOR-a svoga sina, muža i brata, svoje najmilije” – kaže za “Avaz” Nedžiba Salihović, opisujući fotografiju američkog fotoreportera Rona Haviva iz 1995. godine, na kojoj, s očajem na licu i raširenih ruku, stoji ispred pripadnika međunarodnih snaga. Taj trenutak iz Dubrava kod Tuzle ostao je trajno zabilježen da podsjeća na genocid u Srebrenici i porodice žrtava, koje su tih dana još imale nadu da su njihovi najmiliji živi.
NAJČITANIJA VIJEST
Bajkovito Sarajevo ispod obilnog snijega
Nedžiba je u genocidu u Srebrenici i godinama koje su mu prethodile izgubila oko 100 članova porodice i uže familije. S unučetom od osam mjeseci u konvoju je uspjela izaći iz Srebrenice.
– To je istina jedina, ona moja fotografija iz 1995. godine, kad je pala Srebrenica. Danas sam evo u svojoj kući u Biljači kod Bratunca. Svaku noć sanjam svoga sina, svaku noć sanjam svoga muža. Oni mi dođu, jedva mi se otmu dok vrištim i plačem u noći. Sanjam, hoću i ja s njima. Ne mogu više da budem bez vas. Svaku noć mi dolaze – priča nam majka Nedžiba.
Dejtonski sporazum donio je mir, ali i nastavak borbe za preživljavanje. Nedžiba danas živi sama, nakon operacija koljena skoro nepokretna. Niko je, kaže, ne posjeti, a smatra da to nije zaslužila.
– Ogorčena sam i na vlasti, i na udruženja. U Vogošći ih je preko deset, vjerujte da mi nikad niko nije pokuc’o na vrata, da dođe da me obiđe i upita kako sam. Izgubila sam muža Rifeta od 42, sina Kirama od 25, brata Sadika Zukića od 35 godina … Isto k’o da nikad nisu postojali i k’o da ja ne postojim živa. Niko me danas ne vidi – kroz suze nam govori Nedžiba.
Rifet je ubijen u Potočarima, a Kiram na putu smrti, kojim su preživjeli Srebreničani pokušavali stići do slobodne teritorije. Pronašla je njihove posmrtne ostatke. Pet puta je išla u Tuzlu, na identifikacije posmrtnih ostataka. Sina je prepoznala po pantalonama, a muža po cipeli.
– Vjeruj, sine, da sam u 11 grobnica išla dok sam te koščice sabrala. Za jedan dan sam ukopala i sina, i muža. Allah dragi zna šta sam ukopala – dodaje Nedžiba.
Osim problema s koljenom, na kojem je za četiri godine imala dvije operacije, preživjela je i emboliju pluća. Zahvalna je ljekarima Opće bolnice “Abdulah Nakaš” koji su je spasili. Banjsko liječenje je morala platiti svojim sredstvima jer, kako kaže, nije imala sve potrebne papire.
NAJČITANIJA VIJEST
Mladić (22) ostao nepokretan nakon ispijanja popularnog pića
– Malo su mi produžili život, ali vjeruj, sine, da mi je ovaj život nikakav. Sama ne mogu nidokle. Ovdje imam ženu, komšinicu koja dođe svaki dan, naloži mi vatru i spremi mi da jedem. Majke su zaboravljene – poručuje majka Nedžiba Salihović, koja zbog činjenice da je Srebrenica zaboravljena 364 dana u godini najviše krivi političare.
Avaz.ba
