Dijana Hrka, majka Stefana Hrke koji je poginuo prilikom obrušavanja nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu, kazala je gostujući u emisiji “Probudi se” na TV Nova da joj je jako žao što danas neće biti sa studentima i građanima, što neće moći da upali svijeću svom sinu, ali da je morala da ode iz Srbije strahujući za svoju sigurnost. Ona se pored toga prisjetila i šta je prethodilo odluci da se skloni, ali i osvrnula na tužbu koju je firma Starting podnijela protiv njenog advokata Ivana Ninića.
NAJČITANIJA VIJEST:
“Ja nisam u zemlji i jako mi je teško, neću danas djetetu zapaliti svijeću, neću biti u Novom Sadu sa njima svima. Jako me to mnogo boli, boli me što je naš sistem takav kakav jeste, korumpiran. Uopšte ne znam da li će se pravda zadovoljiti u Srbiji. Jel vidite da oni hapse nevinu djecu, da hapse studente, a ne hapse ljude za nadstrešnicu, što je najgore.
Ne vjerujem našem sistemu, ne vjerujem mojoj državi, ne vjerujem policiji, ne vjerujem nikome. Zaista sam razočarana i očajna, evo šest mjeseci da niko nije saslušan, da taj isti Starting sudi nama, umjesto njemu da se sudi, to ne mogu da shvati. Da su oni Ninića, jednog časnog čovjeka, optužili za nešto. Ne vjerujem našoj državi, tražit ću pravdu na nekom drugom mjestu”, rekla je Dijana Hrka gostujući na TV Nova.
O incidentu ispred zgrade RTS, kada ju je više osoba verbalno napalo, od kojih je jedan snimao tako što joj se unosio u lice, Hrka kaže da zna ko su ljudi koji su je napali.
“To je dečko iz Novog Sada, znamo mu ime i ime njegovog tate. Nije prvi put, uhodili su me ljudi iz Ćacilenda, ti Vučićevi plaćenici, nije on prvi koji me je na neki način uhodio, ali je bio posljednji. Policija prije toga nikad nije regaovala na to i mi znamo ko tačno od policajaca radi sa državnim vrhom, a ko radi za narod”, kaže Hrka.
Na pitanje šta je to što njima smeta, a što Hrka govori javno, ona kaže da im smeta to što postavlja pitanja.
“Recimo, kada sam prolazila pored Ćacilenda, oni su me ponudili sokom. Ja sam im rekla ljepši je sok u mojoj Srbiji, nego u vašoj. Onda su me oni vrijeđali, čak me je jedan i pljunuo. Policija nije reagovala, ja sam rekla da ću napraviti haos ako ga ne budu legitimisali.
Jedan čovjek, koji je tamo postavljao šatore, bit će njegovo ime javno rečeno ali ne sada, rekao mi je: Ti nas ovdje mjesec dana maltretiraš. Ja sam dva puta prošla kroz Ćacilend, a taj čovjek je došao da postavlja šatore na javnom prostoru. Rekla sam im da na mojoj muci zarađuju 50 eura”, kaže Hrka.
“Ja više Vučića ne smatram za svog predsjednika,ne smatram da imamo ni državu, trenutno nemamo ništa. Imamo te ljude koji pokušavaju da skupe glasove za Srpsku naprednu stranku, imamo pritisak na ljude na sve strane zbog SNS, ko izdrži – izdrži. Ja mogu samo ljudima da poručim da se bore za sebe, za svoja prava, a ne za bilo kog političara. Oni nisu hapsili odgovorne za nadstrešnicu, oni su hapsili i tukli studente. To im se ne oprašta”, naglašava.
Na pitanje šta bi bilo neko zadovoljenje pravde, Hrka kaže da je prvi korak ka tome saslušanje svih ljudi iz Startinga.
“Mi znamo da nikakva frizerka ne stoji iza Startinga, već moćni ljudi, a samo je na papiru tu jedna žena. Da se prvo Starting sasluša, a onda i Maja Gojković da se sasluša, Zorana Mihajlović, ako treba i (Milorad) Dodik pošto imamo saznanja, neću da kažem 100 posto, da je i Dodikova firma učestovala u rekonstrukciji nadstrešnice. Da se svi ti ljudi saslušaju, ako treba i predsjednik i da krenu da rade kako treba.
A Starting da tuži nekoga, ko je Starting? Ajmo imena tih ljudi, hajmo Tomislava Nikolića da saslušamo, gdje je (Tomislav Momirović) Toma Mona, gde je (Goran) Vesić. Mislim stvarno nema smisla, Srbija neće stati dok se ovo sve ne razriješi”, podcrtava Hrka.
NAJČITANIJA VIJEST:
Na pitanje zbog čega nema kontakt sa drugim porodicama, čiji su bližnji nastradali pod nadstrešnicom, ona kaže da razume svačiji način borbe i tugovanja.
“Nije lako izaći na ulicu. Meni kažu da ja ne žalim svoje dijete, nije tačno da ga ne žalim. Meni je lakše kad izađem sa tom djecom, tražim neku pravdu. Nismo svi psihički spremni, nismo svi isti. I te roditelje razumijem, ne može svako da izađe i da se bori. Neko će da sjedi kući i da plače ceo dan. Plačem i ja, ali kad izađem sa tom djecom, oni mi daju snagu da se borim još više, da nekako pokušam dođem do te pravde”, kaže Hrka, a ostatak njenog gostovanja možete pročitati na Nova.rs
Crna Hronika
