Sinoć na prvom kanalu RTS-a stiže treća sezona serije “Branilac” autorke Jelene Svetličić, s Nenadom Jezdićem i Tihomirom Stanićem u glavnim ulogama.
Novi nastavak rađen je prema istinitim događajima, ali imena likova kao i lokacije samih događaja su izmenjeni radi dramatizacije, ali slučajevi, sudski procesi, branioci i motivi zločina prikazani su autentično.
NAJČITANIJA VIJEST:
U epizodi prikazan je zločin koji se desio 1975. godine na planini Čakor u Crnoj Gori. Nezapamćeno ubistvo je potresao tadašnju Jugoslaviju, a pamti se i danas.
Branku Đukić (19) ubila su 2. septembra dvojica mladića albanske nacionalnosti jer je branila svoju čast. Mesecima kasnije jednom od njih u sudnici je život oduzeo njen otac Rade.
Prema dostupnim izvorima, pokušali su da je siluju, ali se ona odupirala, zbog čega su je ubili hicem u glavu. Njeno telo pronašao je otac Rade Đukić, koji ju je na rukama odneo kući. Albanski mladići nisu poricali krivicu, priznajući da su hteli da je siluju jer je Srpkinja i da su je potom ubili jer nisu uspeli u prvoj zločinačkoj nameri, a od njihovog priznanja i jezive smirenosti na suđenju, svi su se zaprepastili.
Poslednji dan suđenja bio je 4. decembra 1975. godine, kada je trebalo da se izgovori kazna Albancima, ali otac odluči da im sam presudi. Dok su ih pretresali na ulazu u sudnicu, Rade je viknuo policajcu: “Makni mi se s očiju, zašto me gnjaviš, dosta me zla ubilo, a ti me još pretresaš. Video si juče da nemam ništa, zašto me mučiš?!”. Policajac se povukao i odustao od pretresanja, ne sluteći da je Rade ušao sa napunjenim revolverom.
Dok su čekali presudu, sudnica se zadimila od cigara, pa je neko zamolio da se otvori prozor. Rade je osetio da mu je to šansa za osvetu! Dok je policajac išao ka prozoru, Rade Ðukić, koji je do tada ćutke pratio proces, izvukao je pištolj koji je u sudnicu uneo sakriven ispod pojasa i sa dva metka ubio jednog Albanca, koji je pucao u njegovu Branku. U tom trenutku se njegov saučesnik bacio na kolena i samo brzom reakcijom policije, on je preživeo.
Kada su ga uhapsili, Rade je policajcima rekao:” Pazite da ne ubijete nekoga, metak je još u cevi”, misleći na svoj pištolj, jer, prema rečima onih koji su ga poznavali, zasigurno mu je namera bila samo da osveti smrt svoje ćerke, a ne da povredi nekog nedužnog. Priča kaže da je prilikom hapšenja mirno rekao: “Drugačije nisam mogao”, a kasnije se ispostavilo da se za ovu osvetu dugo spremao, pa je čak i smršao da bi pištolj mogao da sakrije ispod rebara.
Iako je presuda za svirep zločin nad Brankom već bila doneta, 15 godina strogog zatvora za ubicu, a 13,5 godina za saučesnika, sudija je zbog novonastale situacije obustavio proces.
Prvostepeni sud kvalifikovao je ovo delo kao “ubistvo iz bezobzirne osvete” i odredio Radu kaznu od osam godina zatvora, ali je Vrhovni sud Crne Gore prihvatio zahtev odbrane da se Ðukiću sudi za “obično ubistvo”, pa je osuđen na pet godina. Usledila je peticija sa potpisom 75.000 građana, tražeći njegovo oslobađanje, a advokati iz Beograda, Veljko Guberina i njegov saradnik Milan Vujin prihvatili su ga odbrane i to besplatno.
NAJČITANIJA VIJEST:
Rade Đukić je kaznu izdržavao u Spužu, gde je uživao veliko poštovanje drugih zatvorenika. Preminuo je 2008. godine prirodnom smrću
Brankini posmrtni ostaci preneti su 25. avgusta 1991. godine u Spuž, gde i danas počiva, a pored uspomene na nju, sve ove godine živi priča o njenom dostojanstvu, ponosu i čednosti na koju nije dala ni po cenu života. Na mestu Brankine pogibije postavljen je spomenik, a njen tragični slučaj postao je inspiracija za mnoge pesme i guslarske balade.
blic.rs