Mirzam Tahić prvo se suočio sa rakom grla, a potom i sa metastazama na plućima. Borba sa bolešću nije bila dovoljna, pa se šest mjeseci morao boriti za prijeko potrebnu terapiju zračenjem. Mjesec dana nakon terapije u Zenici preminuo je. Aparati za zračnje, linearni akceleratori, na UKC Tuzla nisu u funkciji od marta, a novi nisu nabavljeni jer je tender pao. Stotine pacijenata i dalje čekaju liječenje, neki stignu do Mostara, Zenice ili Sarajeva, mnogi, poput Mirzama prekasno.
“Sada 16. biće tri mjeseca. Moj suprug je prvo operisao rak grla. Operisali su ga u tuzlanskoj bolnici, međutim godinu dana oni njemu nisu radili CT pluća, a znali su da se taj tip raka vraća. Kada smo nakon godinu dana otišli na kontrolu, doktorica mu je rekla ne mogu da vjerujem da vam godinu dana nisu dali da snimate pluće”. priča za N1 Hanka Tahić.
Snimak pluća pokazao je metastaze i tu počinje agonija za ovu porodicu povratnika u Zvornik, sa pravom liječenja u Tuzlanskom kantonu.
“Na plućima su potvrđene dvije metastaze, od toga je prešlo na kosti, na glavni očni živac, na sve. Išao je na hemoterapije, kosti su počele da ga bole, dali su mu zračenje“, kaže Hanka.
No dobiti zračenje u Tuzli nije moguće, jedina mogućnost je dobiti termin u Mostaru, Tuzli i Sarajevu.
“Otišli smo na Gradinu, rekli su mi, zvaćemo vas Mirzame. Čekali smo tri do četiri mjeseca da nas pozovu. Tada su nam rekli, aparat ne radi, odlučite se – Zenica ili Sarajevo. Bilo mu je krivo, imao je jake bolove. Otišli smo kući, nazvali i rekli Zenica, jer nam je bliže”, priča sagovornica N1.
Nakon toga ponovo su otišli na UKC Tuzla sa potrebnom dokumentacijom. Ponovo su im rekli “bićete pozvani”.
“Mi smo čekali još dva mjeseca da bi nas Zenica pozvala, da odnesemo papire, da mu nađu smještaj. Nakon što smo predali papire, čekali smo još mjesec dana”, vidno potresena Mirazmova supruga priča njihovu agoniju.
Hanka priča, da je odlučila progovoriti o ovome, u nadi da će to probuditi svijest onih koji treba da omoguće liječenje onkološkim pacijentima.
“U Zenici se dobro osjećao, imunitet mu je bio ekstra, otišao je automobilom, kada je došao jedva je izašao iz auta. Za 15 dana koliko je trebao da bude u Tuzli, u Zenici su mu završili za pet dana. On se jedva vratio kući. Nije prošlo mjesec dana od tog zračenja preminuo je”, prisjeća se Hanka.
Mirzam, koji je 71. godište je zajedno sa suprugom živio u Zvorniku. Hanka priča da imaju mogućnost liječenja i u Zvorniku i Tuzli.
“Vjerujte mi smo lijekove sve plaćali, imam sve račune. On je bio RVI, da je morao sve da plaća. Kažu nam na Gradini, izvinite, takav je zakon došao za povratnike da moraju da plaćaju”, kazala je sagovornica N1.
Danas Hanka ne može da vjeruje da aparat još nije kupljen ili popravljen. Kaže ne vjeruje da jedna bolnica ne može da riješi pitanje koji znači život onkološkim pacijentima.
N1
