Bojan Radašinović bio je jedan od rijetkih muških odgajatelja u Zagrebu, točnije u vrtićima u metropoli njih je samo osam. Osim što je volio rad s djecom i njima bio posvećen do posljednjeg dana, Radašinović je velik doprinos dao i književnoj i kulturnoj zajednici.
Tuga, šok i nevjerica zavladali su Dječjim vrtićem na Jarunu u kojemu je jučer usred smjene, preminuo omiljeni odgajatelj Bojan Radašinović (48). Tog četvrtka stigao je na posao kao i svaki drugi dan, nasmijan i šalio se s djecom u svojoj vrtićkoj skupini, no u jednom trenutku samo je sjeo na stolac i više ga nije bilo. Preminuo je na mjestu od posljedica moždanog udara. Hitna pomoć brzo je stigla i pokušala ga reanimirati, no nažalost odgajatelju nije bilo spasa.
“Djeca su mislila da se igra kad je sjeo. Kolegica ga je pitala za nešto i shvatila da ne reagira te je odmah pozvala pomoć. Svi smo neizmjerno tužni i svima će tetak Bojan jako nedostajati jer je bio divan”, rekao je djed jednog od dječaka iz njegove vrtićke grupe za Jutarnji list.
Bojan Radašinović bio je jedan od rijetkih muških odgajatelja u Zagrebu, točnije u vrtićima u metropoli njih je samo osam. Osim što je volio rad s djecom i njima bio posvećen do posljednjeg dana, Radašinović je velik doprinos dao i književnoj i kulturnoj zajednici.
2000. godine dobio je nagradu Goranovo proljeće za mlade pjesnike. Objavio je i tri zbirke poezije. Svestrani Radašinović je radio i kao mentor informatike u Centru za poticanje darovitosti, a svoje pjesme, priče i eseje objavljivao je u Zarezu, Vijencu, Quorumu, Poeziji, Knjigomatu, Večernjem listu, Karlovačkom tjedniku, Albumu, Trećem programu Radio Zagreba… Poezija mu je prevedena na engleski, njemački, portugalski i slovenski. Također je uvršten u nekoliko zbirki i antologija suvremenog pjesništva.
“Bojan je danas umro na radnom mjestu, u vrtiću. On je bio odgojitelj. Bio je poseban, ili si ga volio jako ili nisi uopće. Ja ga jesam, uvijek mi je bilo ugodno s njim u društvu. Duhovit, ironičan, autoironičan. Osim što je bio odgojitelj, bio je i dobitnik Goranove nagrade za mlade pjesnike, što malo ljudi zna. Živio je u skladu s prirodom, uzgajao svoj vrt, boravio vikendima u prirodi u svojoj vikendici.
Bio je jedan od rijetkih muških odgojitelja. Posao koji radimo beskrajno je lijep, težak i stresan. Ostavlja posljedice na naše zdravlje, pa tako je vjerojatno i na njegovo. Biti odgojitelj nije posao, to je poziv. Radiš i kada si na godišnjem i vikendom, radiš čak i na bolovanju, smišljajući neke nove ideje.
Osim nas, naš posao radi i naša obitelj, prijatelji, poznanici prikupljajući sve što nam treba, dolazeći nam u goste u vrtić, organizirajući nam razna događanja kako bi djeci bilo što zanimljivije. I upravo zbog toga, molim vas, neka nikad nitko više ne kaže da se odgojitelji u vrtiću samo igraju. Zbogom Bojane!” napisala je Bojanova kolegica na Facebooku.
vecernji.hr