Zagor u Sarajevu!

Međutim, malo ko zna da je Zagor veliki ljubitelj bosanskog narodnog melosa, posebno sevdalinki. I da je slušajući bosansku muziku već odlično naučio bosanski jezik, pa čak i šatru. Oni koji su imali priliku i čast zaviriti u njegovo tajno boravište u mračnom Darkwoodu, tvrde se i kunu u sve živo da su čuli kako se šuma ori od bosanskog melosa! A jedan kauboj iz okoline Darkwood kaže, u par navrata vozio je neku robu Duhu sa sjekirom i svojim ušima i očima čuo i vidio nešto nevjerovatno. Vidio je gospodara Darkwooda kako uzima kasetu sa bosanskom muzikom, zaliježe u veliku mrežu razapetu između dva visoka drveta i s velikim užitkom je sluša. Pjevuši uz nju, sav se raspilavio padajući polako u dert! ! Pri tome, kune se kauboj, mezeti bosansku sudžuku, kratku prošaranu visočku zarebnicu i obilato zalijeva mekom šljivom! Uz dobru turšiju! Da ne povjeruješ. Ja, mezeti još i punomasni travnički sir uz obaveznu ljusku. U mezetlijskom žargonu ljuska je kuhano jaje. Bez ljuske nema pravog mezeta! Eto, naučio je to i veliki Zagor!

Ova napomena je za mezetlije početnike.

No, sve ovo zasjenila je vijest koja je poput munje protutnjala Sarajevom: Zagor je ljut i dolazi u naš grad! Kako smo saznali, avion Darkwood Airwaysa treba da sleti na sarajevski aerodrom negdje u kasno popodne. Po dobrom običaju, masa novinara i tv-ekipa pohrlila je odmah na aerodrom, treba zauzeti dobro mjesto za snimanje, možda za neki kraći intervju. Jer, ne dolazi bilo ko. Dolazi Zagor! Alo, nije šala, Zagor! Zagor-te-ney! Duh sa sjekirom!

Aerodromska aula začas je ispunjena da ni šibica više ne bi mogla stati. A pred zgradom, masa svijeta. I, konačno, spiker najavljuje da je avion Darkwood Airwysa sletio na Internacionalni aerodrom Sarajevo. Vrhunac oduševljenja nastao je kad se Zagor nakon brzo obavljene carinske i pasoške kontrole pojavio na izlaznim vratima. Na sebi je imao tradicionalnu majicu sa poznatim znakom, a u ruci sjekiru. Medjutim, bio je ljut. Veoma ljut. Na samim izlaznim vratima jedan od novinara zamolio ga je, onako, maltene u letu, za par riječi, a Duh sa sjekirom samo je kratko odgovorio:

-Mojne dasa rista, rimžu, evo ti lentefo, -odgovorio je Zagor kratko dobacivši mu vizit kartu- zovni me večeras na neko dobro meze! I nek bude i ljuske!

I dok je dotični novinar naprosto balavio od sreće, jer, nije šala, halo, Zagor se jedino njemu obratio i večeras će s njim mezetit, Duh sa sjekirom doslovno je uletio u prvi taksi.

-U čaršiju, na tu i tu adresu! – bio je kratak Duh a sjekirom. A bio je ljut, veoma ljut. Nakon poduge vožnje gradskim šaht-ulicama, taksi se zaustavio ispred jedne višekatnice. Prije nego je izišao iz vozila, Zagor je naredio vozaču da ga sačeka. Onda se liftom uputio na četvrti sprat i pozvonio na vratima na kojima je pisalo Selima Bebović. I dalje je bio ljut, veoma ljut, skupljenih obrva i naboranog čela, mlatarajući zlokobno onim poznatim sjekirčetom. Vrata otvara djevojka, šta želite, Zagor pita da li je gospođa Bebović kod kuće, ova kaže nije, trenutno je na radiju, snima neku pjesmu. Zagor, naravno, i dalje veoma ljut, silazi, sjeda u taksi i naređuje vozaču da ga vozi drito na radio. Kad su stigli, brzinom munje ulazi u veliku aulu i pita portira za gđu Bebović.

-Ona je u studiju 6 na snimanju.

Zagor ulazi u lift, vozi se par spratova i izlazi, i dalje veoma ljut. Pronalazi studio 6 i ulazi unutra. Snimanje se naprasno prekida, a gospođa Bebović silazi sa podija i kreće prema Duhu sa sjekirom.

-Izvolite, obraća mu se, upravo ste prekinuli rimejk jednog mog starog hita, šta želite?

-Recider mi, jel' ti, gatibo, pjevaš onu pjesmu, Tjera zvijezda mjeseca? –pita Zagor, naravno, i dalje veoma ljut.

-Da! –odgovara gospođa Bebović.

-Šta ti, onda, matere ti, znači ono: .....zagoru ga zatjera????!!!!