Cijene tradicionalnih pita dostigle su nivo koji je donedavno bilo teško zamisliti. Kilogram sječenog bureka u pojedinim buregdžinicama približio se iznosu od 30 KM, dok za kilogram zeljanice treba izdvojiti oko 20 KM.
Ništa povoljnije nisu ni mantije, čija cijena prelazi 24 KM po kilogramu. Čak su i krompiruša i tikvenica, koje su dugo važile za najpristupačnije pite, premašile 15 KM. Na sličnom nivou kreće se i cijena sirnice.
Pite su godinama bile jedan od najpovoljnijih i najčešćih obroka za radnike, učenike, studente i porodice. Danas četveročlana porodica za kilogram bureka i nekoliko jogurta može potrošiti više od 35 KM.
Rast cijena proizvođači i ugostitelji najčešće povezuju s poskupljenjem mesa, sira, brašna, ulja, električne energije, zakupnine i rada. Svako pojedinačno poskupljenje prenosi se na konačnu cijenu koju plaća kupac.
Posebno iznenađuje činjenica da značajno poskupljuju i pite čiji su osnovni sastojci krompir, tikva ili špinat. Građani zbog toga sve češće komentarišu da tradicionalni obrok, koji je nekada bio dostupan gotovo svima, postaje mali luksuz.
Ako se cijene nastave povećavati istim tempom, pitanje više neće biti koja je pita najskuplja, već koliko će građana uopće moći redovno priuštiti obrok u buregdžinici.
