Tragedija u kojoj je na Elbrusu poginulo pet alpinista iz Bosne i Hercegovine podsjetila je Emira Musića na dramatičnu ekspediciju iz 2024. godine, kada je na istoj planini jedva izbjegao smrt.
Musić je ispričao da su vremenski uslovi prilikom početka uspona bili povoljni. Nebo je bilo vedro, a vjetar je puhao brzinom od približno deset kilometara na sat. Ništa nije ukazivalo na oluju koja će ekspediciju ubrzo dovesti u smrtnu opasnost.
“Svi uslovi omogućavali su nam da krenemo. Kada smo prešli 5.000 metara nadmorske visine i približili se vrhu, vrijeme se za samo pet minuta potpuno promijenilo. Počeo je puhati jak vjetar”, ispričao je Musić za Face.ba.
Ekspedicija se našla u snažnoj oluji praćenoj grmljavinom, snijegom, udarima vjetra i ekstremno niskom temperaturom. Jednog ruskog vodiča pogodio je električni udar, nakon čega su članovi grupe morali ukloniti metalne dijelove opreme zbog opasnosti od novih udara.
Musić je ranije naveo da su se nalazili svega 200 do 300 metara od vrha. Vjetar je dostizao brzinu od približno 60 kilometara na sat, temperatura se spustila na minus 20 stepeni, a vidljivost je gotovo nestala.
U takvim uslovima osvajanje vrha više nije bilo važno. Jedini cilj bio je ostati živ i sigurno se spustiti s planine.
“Imali smo dva ruska vodiča. Jedan od njih rekao je da ga takva situacija nikada ranije nije zadesila. Ono što se u tim trenucima događa teško je objasniti. Kada čujete riječi vodiča: „Trči ako želiš preživjeti“, to su trenuci koje nikada ne možete zaboraviti”, kazao je Musić.
Zbog hladnoće, snažnog vjetra, nedostatka kisika i gotovo nikakve vidljivosti članovi ekspedicije počeli su gubiti orijentaciju. Svaka pogrešna odluka ili korak mogli su imati kobne posljedice.
“Teško je objasniti koliko se čovjek tada osjeća nemoćno. U tim trenucima ostajete dezorijentirani. Fizička i psihička spremnost jesu važne, ali kada se priroda tako okrene protiv vas, samo vas dragi Bog može spasiti”, poručio je Musić.
Njegova agonija trajala je nekoliko sati, iako mu se činilo da je prošla cijela vječnost. Ekipa je na kraju uspjela preživjeti i spustiti se s planine.
Danas naglašava da Elbrus nikada ne treba potcjenjivati. Iako se uspon na najviši evropski vrh često ne smatra tehnički najzahtjevnijim, vrijeme se može promijeniti gotovo bez upozorenja i u nekoliko minuta potpuno onemogućiti kretanje.
“Nijedan vrh nije vrijedan ljudskog života. Ako uslovi nisu dobri, treba imati hrabrosti odustati i vratiti se. Planina će ostati tu i sutra”, poručio je Musić.
Njegovo iskustvo iz 2024. godine danas dobija posebno težak značaj. Oluju koju je on preživio pet bosanskohercegovačkih alpinista u posljednjoj ekspediciji nije uspjelo savladati.
