Enes iz sela kod Velike Kladuše krpi rupe na cesti i zarađuje džeparac: Ne ide u školu, želi kupiti traktor!

Johovica. Selo kod Velike Kladuše u BiH. Pusto mjesto, bez asfalta, poneka vikendica, ovce i vrlo malo domaćih ljudi. Prije 30 godina ovdje je živjelo 700 stanovnika, a kako kaže porodica Džananović – ima ih jedva 100.

Nema za autobus do Kladuše

- Ima nas 11 u razredu. Nemamo se tu gdje igrati, ima gore samo iznad. Zna mi biti jako dosadno - govori Jasmin Džananović.

Jasmin ide u osnovnu školu koja mu je blizu kuće. Ali, njegov stariji brat Enes u srednju više ne ide. Roditelji kažu da ne mogu platiti autobus do Kladuše. U školu bi se, kaže, vratio da ima finansija.

- Ali nemam sada dovoljno. Za školu sada ne sakupljam, za to mi treba oko 2.500 eura, odnosno 5.000 maraka. Trenutno sakupljam da kupim traktor pa da mogu orati drugima njive - govori.

Ima 15 godina. Već sada radi za svoj džeparac, ali i da bi platio račune porodice. Kada bi mogao birati – bio bi poljoprivrednik.

- Odlučio sam tako. Čitav život se baviti poljoprivredom. Samo da mi je nabaviti traktor, a to planiram kroz godinu - govori.

- Kada je sezona, nama je Hrvatska san. Tamo u šumu odemo – beremo šumske plodove. Kesten, šipak, jagoda. To je ljeti. Svi beremo i tako zajedno prodajom zarađujemo za hranu, račune, za kuću, za školovanje - objašnjava Jasminka Džananović pa pokazuje “eno ondje ona šuma je Hrvatska”.

Ovce pobjegnu u Hrvatsku

Toliko su blizu granice – da im nekada i ovce pobjegnu u Hrvatsku. A 10 kilometara dalje od Johovice, putem kojeg Enes ponekad pređe i pješke, jeste granični prijelaz Hadžin Potok. Enesovo privremeno radno mjesto. On krpi cestu, jer se na općinu čeka već godinama. Alat su mu lopata i kanta, a nabavio je i pijesak. I tako postao regionalni hit.

Na pitanje zašto je to odlučio krpiti, odgovara:

- Na Facebooku na stanici GP Maljevac pogledao sam da su napisali da je ovdje bilo 70-80 rupa. Meni bilo žao naroda koji je prolazio sa skupim i jeftinim autima. Pošto sam automehaničar, onda znam kad im guma upadne u rupu, ode ležaj ili upadne kamen među hladnjak i čovjek ostane na cesti. Bilo mi je žao i onda sam ja odlučio to popraviti - govori Enes za RTL Direkt.

Kaže – ljudi su mu zahvalni, a ponekad mu ostave i novac, iako on to ne traži.

Enes umjesto države krpi rupe na cesti i radi za džeparac, ali ne ide u školu: „Sakupljam novac da kupim traktor“.

- Mnogi me u gradu prepoznaju kad me vide. Zovu me da popijem kafu s njima, popričam. Kada postanem punoljetan, sigurno ću se zaposliti za bolju plaću, tako da mogu imati dobar život - govori Enes.

Dobar život u Johovici. Jer ako Enesa pitate – kući je naljepše, iako su to ovdje mnogi učinili, on ne planira ići vani. 

.

.

Izvor: Avaz