Mrtvi drugovi padali su kao svijeće: Ispovijest tinejdžera koga je ranio masovni ubica u Malom Orašju!

Nikola Mitrović (17) iz smederevskog sela Malo Orašje, gdje je Uroš Blažić iz obližnje Dubone, 4. maja uveče napravio masakr, ubivši pet mladića i ranivši više njihovih vršnjaka, pogođen je metkom u toj pucnjavi bočno iznad kuka. Pošto je operisan u bolnici u Smederevu, tinejdžer je u srijedu pušten na kućno liječenje. Ekipa Srpskog telegrafa i portala Republike ranjenog momka zatekla je kod kuće dok mu je strina vidala rane. Njegove lijepe plave oči pune suza svjedoče o strahoti koju je preživio jer je bio pribran da pobjegne.

- U školsko dvorište sam otišao s Lazarom Milovanovićem, Jovanom Rankovićem, Markom Mitrovićem i Aleksandrom Milovanovićem, to je bila naša ekipa. Nas je pozvao Marko jer je htio da časti što je postao ujka. Okupilo se još društva i neko je dao prijedlog da odemo gore, kod spomenika, na fudbalski teren da ložimo vatru. Tako smo i uradili. Sjedili smo i pili pivo. Oko pola 11 došao je taj debil iz Dubone i rekao: "Lezite dole, sve ću da vas pobijem." Ja ga nikada prije nisam vidio. Otvorivši suvozačeva vrata, iznio je pušku, za koju sam pomislio, a vjerujem i ostali, da je plastična i da je u pitanju neka fora. Mi smo se našalili, odnosno, nasmijali smo se i rekli mu: "Hajde da pijemo", a on je počeo da puca. Zujali su meci i mrtvi drugovi su mi popadali kao svijeće - prepričava Nikola strahotu koja je Srbiju zavila u crno.

Ovaj mladi momak bio je pribran da pobjegne i pokuša da spase goli život, a nije osjetio ni da je upucan dok se nije sapleo trčeći preko njiva.

- Ni sam ne znam kako sam se dao u bijeg. Trčao sam koliko su me noge nosile. Preko njiva desno od igrališta sam trčao i sapleo sam se o nešto i prilikom pada sam pste zario u ranu i tek tada shvatio da sam ranjen od metka. Nisam osjećao bol iako su mi prsti bili krvavi i odjeća natopljena krvlju. Jedan drug koji mi se našao, ranjenog me je dovezao do moje kuće. Probudio sam oca i majku i odvezli su me u bolnicu i usput saznavali najtužnije moguće vijesti da su moji drugovi i komšije zauvijek zbrisani sa zemlje i da su njihove kuće i loze maltene ugašene jer su iza četvorice ostale samo sestre, bez muškog nasljednika u porodici - rekao je Nikola za Republiku.

Njegovi roditelji i tri sestre bez osmijeha dopunjavaju Nikolinu ispovijest i kažu da su njegovi najbliži drugovi mrtvi, a da se Jovan s brojnim povredama oporavlja u Urgentnom centru u Beogradu. Navode i da je njihov komšiluk zbog masovnog ubistva skroz utihnuo i da im se čini da više nikada neće biti veselja i srećne omladine u tom mjestu i susjednoj Duboni, gdje je zločinac Uroš Blažić takođe nastavio da puca u okupljenu omladinu kod škole. Tamo je ubio brata i sestru Milana i Kristinu Panić i Dalibora Todorovića, njihovog druga od malih nogu, a 14, mahom mladih ljudi, ranio u oba sela.

Otac počinioca masovnog ubistva odnosno masakra Radiša Blažić uhapšen je prije nekoliko dana, kada je policija kod njega na imanju pronašla čitave sanduke pune municije i oružja različitih kalibara, kao i improvizovane eksplozivne naprave.

Mještani Dubone i Orašja uopšte nisu iznenađeni zbog toga jer tvrde da se Radiša i sam hvalio da ima toliko oružja da može da naoruža pola puka vojske. Napominju da je Uroš stasavao u porodici u kojoj je očevu torturu proživljavala njegova majka, kao i njegov deda, on i brat.

- Radiša ih je sve ugnjetavao i tukao je od nastarijeg do najmlađeg u kući. Svog oca, starog i nemoćnog, tlačio je i tjerao da radi različite fizičke poslove od jutra do mraka. Uroš je u toj atmosferi posao batinaš i siledžija i za to je osuđivan - ispričao je jedan mještanin.

.

.

.

Izvor: Republika.rs