Dok se na Bregovačkom bazenu u Trebinju priprema još jedno vrelo hercegovačko ljeto, jedan mali štand s pomfritom nosit će mnogo veću priču nego što se na prvi pogled čini. Iza njega ne stoji ni tvrtka, ni odrasli poduzetnik, već dvanaestogodišnja djevojčica velikog srca. Jovana Jevtić odlučila je svoj ljetni odmor provesti radno, kako bi pomogla svojoj obitelji i ocu koji se bori s četvrtim stadijem zloćudnog tumora.
Ta priča o ljubavi, borbi, dostojanstvu i ljudskoj veličini počela je tiho, tek kao ideja u Jovaninu srcu.
„Tata i mama su meni i bratu poklonili svu pažnju i pružili sve u životu. Dugo sam razmišljala kako mogu pomoći i olakšati situaciju u kojoj smo se našli“, rekla je Jovana u izjavi za portal Hercegovina.info.
NAJČITANIJA VIJEST:
U želji da doprinese, rodila se ideja – pomfrit. Mjesto – bazen. Plan – osmijeh. I to ne jedan, već stotine njih.
„Uz pomoć prijateljice došla sam na ideju da prodajem pomfrit na Bregovačkom bazenu, gdje ima dosta kupača i mojih prijatelja. Tako mogu pomoći tati i mami, barem malo”, kazala je Jovana.
Obitelj i prijatelji odmah su stali iza nje, a uz dopuštenje dali su joj i vjetar u leđa.
„Tata, mama i neki prijatelji su mi pomogli da sve izgleda onako kako sam zamislila. To mi mnogo znači jer sam shvatila da nismo sami – da još uvijek ima dobrih ljudi koji žele pomoći”, izjavila je Jovana za naš portal.
Roditelji su isprva bili zabrinuti jer je Jovana ipak još uvijek dijete, ali kad su vidjeli koliko ozbiljno pristupa cijeloj ideji, nisu krili ponos.
„Rekli su mi da su preponosni. Smatraju da sam zrela i odgovorna i vjeruju mi. A i prijatelji su me podržali, pohvalili i ponudili pomoć. Hvala im svima”, istaknula je Jovana.
Omiljeno gradsko kupalište postat će i mali prostor borbe, nade i rada, a sudeći po emocijama koje je vežu za to mjesto, Jovana s nestrpljenjem očekuje početak rada.
„Često sam išla s roditeljima na Bregovački bazen i to mi je omiljeno mjesto. Tamo ima dosta djece, ali i turista. Primijetila sam da tu nedostaje nešto što djeca vole. Zato sam izabrala pomfrit. Jedva čekam da počnem raditi“, objasnila je Jovana.
Ipak, iza ove skromne i lijepe inicijative stoji i mnogo teža životna priča. Jovanin otac, Saša Jevtić, za Hercegovina.info ispričao je emotivnu pozadinu ove obiteljske svakodnevice.
„Koliko mi to znači, mislim da se može vidjeti i u mojoj Facebook objavi koja je dotaknula toliki broj ljudi, a nisam mislio da će biti tako. Vjerujte, to je osjećaj zbog kojeg vrijedi živjeti“, rekao je Saša za naš portal.
Jevtić je pojasnio i kako je ideja realizirana.
„Kad mi je Jovana predložila ovu ideju, supruga i ja smo se potrudili da sve organiziramo. Nisam imao problema s papirima i organizacijom, svuda ima časnih ljudi”, pojasnio je on.
Iako nije želio da se njegova bolest potencira u javnosti, objasnio nam je da boluje od sinovijalnog sarkoma četvrtog stupnja, s 27 metastaza na plućima, pa ova odluka mlade Jovane nosi još snažniji ton.
„Slava Bogu trenutno se osjećam dobro”, naglasio je Saša.
Najveći odjek u javnosti izazvao je emotivni Facebook status koji je Saša objavio, a koji se danima dijelio širom regije.
U tom statusu svoju riječ nije dao samo kao otac, nego i kao čovjek koji svakim slovom pokazuje što znači biti roditelj, borac i oslonac, unatoč bolesti.
„Već preko tri godine imam zdravstvenih problema i izložen sam čestim putovanjima – Beograd, Banja Luka, Zagreb, Split… Iako se supruga Sneža i ja trudimo da probleme držimo dalje od djece, kći Jovana ima 12 godina i dovoljno je zrela da shvati što se događa”, napisao je Saša u svom statusu.
U objavi je naglasio da je Jovana odlična učenica, djevojčica koja svakodnevno pomaže u kućanskim poslovima, dok njegova supruga Sneža mora raditi.
NAJČITANIJA VIJEST:
Ovo je stan u kojem je počinjeno ubistvo majke: Kćerka na KCUS-u, lakše je povrijeđena
A o Jovaninu odgoju, s puno ljubavi i skromnosti, imalo se itekako mnogo toga reći.
„Moram priznati da je za Jockin odgoj zaslužnija supruga – na čemu sam joj neizmjerno zahvalan! Kao što svako zlo sa sobom nosi nešto dobro, tako mislim da je predivan osjećaj kad čovjek zna da je obitelj tu za njega”, napisao je Saša.
Kako kaže, kada su velike oluje, brod prvo napuštaju štakori i zli mornari, a časni mornari ostaju da pokušaju pomoći kapetanu da spasi svoj brod.
„Raduje me činjenica da na ovom svijetu ima još dosta časnih mornara, to jest kapetana nekih svojih brodova i plovidbi”, kazao je Saša.
Zahvalio se i dvojici ljudi – Ranku Koprivici i Milošu Narančiću – „Kristovim vojnicima“, kako ih naziva, koji su uredili Jovanin radni prostor, odbivši bilo kakvu naknadu.
„Sve ovo mi je pomoglo da svoju bolest prihvatim kao veliku Božju blagodat”, zaključio je Jevtić.
U svijetu koji često zaboravlja na prave vrijednosti, jedna dvanaestogodišnja djevojčica iz Trebinja podsjetila nas je što znači biti čovjek. Ne morate ni doći na bazen, ni kupiti pomfrit. Dovoljno je da zastanete i shvatite, ljubav se ne mjeri godinama, već djelima. A Jovana već sada živi kao veliki čovjek.
Pomfrit možete kupiti od 20. lipnja, svakog dana od 12 do 17 sati, na Bregovačkom bazenu. Ako ne možete doći – podijelite priču. I to je podrška.
N. Vukadin/Hercegovina.info
