Obilne padavine u Bosni i Hercegovini uzrokovale su nagli porast vodostaja rijeka širom zemlje, a nepovoljne vremenske prilike prate i crne vijesti. Nova tragedija zabilježena je kod Kaknja. Kako je za portal Crna-Hronika potvrdio portparol MUP-a Zeničko-dobojskog kantona, Samir Valentić, 27. marta u 17:15 sati prijavljeno je da je u ulici Branilaca, općina Kakanj, ženska osoba skočila u rijeku Bosnu. Tijelo nesretne žene ubrzo je uočeno kako pluta rijekom piše Crna-Hronika.
Nažalost tijelo ženske osobe iz Kaknja još uvijek nije pronađeno. Riječ je o Saudini Merdanović. O svemu se oglasio i suprug Seid koji je je otvorio svoju dušu i rekao šta sve sve desilo tog kobnog 27. marta. U emotivnoj ispovijesti, otkriva duboku tragediju koja je zauvijek promijenila njegov život. Nakon 15 godina skladnog braka, njegova supruga, kojoj je epilepsija bila svakodnevna borba, odlučila je da oduzme sebi život, ostavivši ga s bolom i pitanjima na koja, kako kaže, nikada neće imati odgovore.
NAJČITANIJA VIJEST:
Hrabri mladići spasili su život tek rođenoj bebi: ‘Nismo se htjeli hvaliti’
“Živjeli smo u harmoniji. Imala je epilepsiju, ali to nikada nije bila prepreka za nas. Bio sam joj podrška, davao sam joj svu ljubav koju je mogla poželjeti, kao i ona meni. Nisam mario za njene probleme, bio sam uz nju u svim trenucima. Izgradio sam kuću zbog nje, a sada sve to ne znači ništa. Volio bih da narod prestane pričati budalaštine jer ne znaju što smo mi proživjeli,” kaže Seid, dok suze neprestano naviru.
Njegova supruga, kako Seid napominje, bila je kćerka poginulog borca, šehida iz Kakanja. Iz njenog života nosila je težak teret traume, koji je počeo još u braku s bivšim mužem iz Bugojna. “Njene kćerke nisu svjesne koliko ih je voljela. Majka je bila pravo ljudsko biće, ali patila je zbog stvari koje nikad nisu shvatile,” ističe Seid.
Seid tvrdi da njegova supruga nikada nije dala nikakve naznake da bi mogla počiniti tako strašan čin. “Nije bilo nikakvih znakova. Ništa. Djece i omladina su se rugali, sramotili je. Pokazivali prstom, rugali joj se zbog bolesti. Znala je dolaziti kući u suzama zbog toga. Takvo ponašanje prema bolesnoj osobi za mene nije ljudski,” rekao je kroz suze.
Jedna od najtežih stvari koju Seid spominje je snimanje trenutaka kada je njegova supruga imala napad epilepsije u kafiću. “Oni su to snimili, a onda obrisali, ali to su ljudi? Sramota,” kaže uzdrhtalim glasom. “To nije odgoj. Ko se rugao bolesnim ljudima, invalidima, to nije čovjek.”
Seid se prisjeća i teških trenutaka kada je njegova žena bila pogođena činjenicom da je njezina kćerka s unukom otišla u Bugojno. “I to je bilo jako teško za nju. Bili su kod mene, čuvali smo dijete, a onda je otišla. To ju je dodatno slomilo.”
Sjećajući se posljednjeg trenutka s njom, Seid kaže: “U 15:30 mi je donijela lepine, rekla mi je da će zapaliti cigaru i da će provjeriti je li Bosna pala. I više je nisam vidio. Zakasnio sam pola sata, mogao sam joj pomoći. Možda bih mogao, ali sada s tim moram živjeti.”
S tugom govori o poruci koju mu je ostavila: “Ona je napisala da poljubim djecu. Rekla je da oprostim, ali ja to ne mogu. Nikada neću oprostiti. Iako me voljela, s njima je ubila i mene.”
Seid se pita zašto potraga za njegovom ženom nije bila adekvatno organizirana. “Gore su bili vatrogasci, policija, Civilna zaštita, ali izgledalo je kao da niko nije nadležan. Tražili su samo političare i ministre, a za obične ljude nisu imali ni resursa ni volje. Potraga je trajala samo jednu noć. Rijeka je bila užasno brza, nisu mogli ništa učiniti, ali sada mogu, samo da je nađu.”
Kroz cijelu ispovijest, Seid ne štedi kritike prema društvu koje je, kako kaže, prema njegovoj supruzi bilo hladno i okrutno. “Njoj su se rugali djeca i omladina. Pokazivali su na nju, govorili: ‘Vidi je kakva je’. Ona je dolazila do mene i plakala zbog toga. To je sramota! To nije odgoj, i to nije ljudski. Ko se ruga bolesnom, invalidu, starom – to za mene nije čovjek”, ogorčeno ističe.
Seid je duboko uznemiren i činjenicom da su neki ljudi snimali trenutak kada je njegova žena imala epileptički napad u kafiću, iako su kasnije morali obrisati snimke. „Nisu mogli da obrišu to iz mojih sjećanja. Meni nije jasno kako ljudi mogu biti tako bezdušni“, kaže Seid.
Posljednje trenutke sa svojom ženom sjeća se kao da su bili jučer. „Zadnju kafu popili smo na pumpi. Donijela mi je lepine, rekla da će otići da zapali cigaru i da vidi da li je Bosna pala. Zakasnio sam pola sata… Mogao sam joj pomoći da sam stigao na vrijeme. Već je pokušala to uraditi“, s tugom priča Seid, kriveći sebe za ono što se dogodilo.
Seid je također ogorčen zbog načina na koji su se neki ljudi odnosili prema tragediji, posebno zbog dijeljenja snimaka. “Sram i stid bi trebalo da osjećaju oni koji su dijelili snimak njene tragedije. Ovdje u društvu nema humanosti. Niko nije pomogao. Samo okreću glavu. To je naša stvarnost, nažalost.”
U oproštajnoj poruci koju je ostavila, njegova žena mu je poručila da poljubi djecu, ali Seid ne može oprostiti onima koji su, kako kaže, “ubili i njega”. „Ona je voljela igrati kolo, na more je išla s prijateljicama. Imali smo puno povjerenja, znala je istinu. Niko nije kriv za moj život, ali oni su s njom ubili i mene“, zaključuje kroz suze.
“Sram i stid da bude ljudi koji su dijelili snimak kako skače u rijeku. Ja to ne želim vidjeti. To nam je društvo u kakvom živimo, nakaradno, nema humanosti a vi samo okrečite glavu.
Ostavila mi je porukicu. Moja žena želi da ja njima oprostim ali ja to neću. U oproštajnoj poruci je napisala da poljubim djecu. Ljubavi moja, niko nije kriv za moj život kakav je. Ali ja im ne mogu i neću oprostiti jer su sa njom ubili i mene. Ostavila je poruku, izgleda da je pripremala ovo. Ko je zna, zna kakva je dobra osoba bila. Volila je zaigrati kolo, na more je išla sama sa ženama. toliko smo povjerenje imali. Ja znam pravu istinu.
NAJČITANIJA VIJEST:
Vukanovića slomile emocije: Majka mi je na aparatima, grize me savjest
Išao sam gore, vatrogasci, policija, Civilna zaštita. Kao niko nije nadležan. Ja onda kontam, da se izgleda traži samo ono od ministara, parlamentaraca, stranačkih vođa a za običnog građanina nema ni para, ni čamaca pa ni volje. Evo u Tuzli, policajca traže danonoćno. Pa valjda je i taj policajac građanin BiH kao i moja žena. Još je ona kćerka prvog poginulog borca kakanjskog. Potraga je trajala samo onu noć. Hvala onim što su pokušali da je nađu. Taj daj je rijeka bila užasno brza, nisu mogli ništa uraditi. Ali sad mogu, samo da mi je naći. Ne do Bog nikome…” – izjavio je Seid Merdanović.
VIDEO POGLEDAJTE OVDJE.
Radosno.com
