Ove detalje je malo ko znao
Goca Tržan ima višedecenijsku karijeru, a u svojoj velikoj ispovesti govorila je o zanimljivim momentima iz svog života.
Iako je oštra, borbena i vrckava, Goca je, s druge strane, emotivna i ranjiva, o čemu svedoči i njen život.
NAJČITANIJA VIJEST:
Udata učiteljica silovala učenika (11): Užasnuti roditelji pronašli dokaze
– Prva slika koju pamtim iz detinjstva jeste naš mali stan u Narodnih heroja na Novom Beogradu. Živeli smo na osmom spratu, u 42 kvadrata, brat, mama, tata i ja. Stanovali smo na sunčanoj strani ulice. Sećam se i bake, koja je dolazila da nas čuva kad je mama bila na poslu. Bili smo srećna porodica – istakla je pevačica, te dodala:
– Imala sam lepo detinjstvo. Mislim da ne može da se uporedi sa ovim danas. Današnjoj deci, kada bi morala da žive kao mi, bilo bi veoma dosadno. Bila sam srećno dete jer sam imala onoliko koliko mi je bilo potrebno, nikad previše, a ni premalo. Bila su to vremena kada smo svi imali manje-više isto. Po tome smo se i prepoznavali. Svi smo nosili iste patike, farmerke… – naglasila je Goca.
– Moj otac Anton je Slovenac, pa smo često odlazili kod njegove rođene sestre koja je živela u Poreču. Letnje raspuste uvek smo provodili i u Šumadiji, u selu Ugrinovci, odakle je porodica moje majke Rosande, kao i u Sloveniji i Istri. Otac je bio vojno lice, pa smo mnogo putovali. Moji roditelji nisu imali auto, pa smo svuda išli vozom. Sećam se da smo svake godine putovali od Beograda do Dobovca u Sloveniji. U vagonu bismo uvek komadali i jeli piletinu koju bi mama napravila, i to sa velikim uživanjem. Umeli smo da se najedemo kao prasići – otkrila je ona.
– Živela sam kod Fontane do svog 18. rođendana, a potom smo se preselili u trosobni stan na Bežanijskoj kosi. Za nas je tih 70 kvadrata bilo kao da imamo vilu na Dedinju. Nije mi smetalo što nikada nisam imala svoju sobu, brat i ja bili smo bliski. Cela moja generacija tako je živela. Moji mama i tata uvek su spavali u dnevnoj sobi, pa bi uveče razvlačili krevet. Kada smo se preselili na Kosu, roditelji su konačno dobili svoju sobu, a ja sam ostala u sobi s Andrejom.
Bila sam kuvarica u porodici Tržan za 100 maraka
NAJČITANIJA VIJEST:
– Htela sam da radim na pumpi, da perem prozore. Moj teča Marko je tada radio u “Jugopetrolu”. Rekla sam to roditeljima, ali me je tata pitao da li bih za 100 maraka kuvala za jednu porodicu mesec dana. Pristala sam i on mi je rekao da ću od sutra biti kuvarica u porodici Tržan. Spremala sam ručak u svojoj kući dok su mama i tata radili i stvarno sam za mesec dana dobila platu od 100 maraka. Imala sam kuvar Steve Karapandže. Nije svako jelo baš uspelo, ali su sve pojeli. Ne bih to uspela da me baka Cvijeta nije naučila da kuvam razna jela. U srednjoj školi sam prodavala sladoled na Bulevaru. Zaradila sam brdo para. Ali danas mi je sve to predivna uspomena. Teško mi je što moja baka više nije živa. Najviše me je pogodila njena smrt. Ona je bila moja krvna grupa. Pre četiri godine smo izgubili kuma. Sve je to život. Vreća, pa šta izvučeš – istakla je Tržanova za Kurir.
Alo/Kurir