Pisanje dnevnika pomaže djeci da nađu svoj glas

Iako se ovome poklanja veoma malo pažnje kad je u pitanju odgoj i vaspitanje, važno je znati da pisanje dnevnika može imati veoma pozitivan uticaj na dječju edukaciju i razvoj. Slobodno podstičite dijete da zapisuje sve svoje misli.

Neka djeca nisu spremna raspravljati o svojim emocijama s drugim ljudima te bi njima vođenje dnevnika dobro došlo kao neka vrsta izduvnog ventila. Nešto što se zapiše može se činiti manje strašnim nego dok razmišljamo o tome te će vođenjem dnevnika djeca lakše razumijevati svoje emocije. Vođenje dnevnika izvrstan je način za rješavanje negativnih osjećaja i sortiranje misli.

Djeca svakodnevno proživljavaju čitav niz emocija kojih odrasli nisu ni svjesni. Zapisujući ih na papir i znajući da ih niko ne može pročitati, mogu dati sebi oduška. Dnevniku se mogu povjeriti ako ih neko zeza, vrijeđa, ako se osjećaju nesrećno, ali i ako su srećna, zaljubljena i slično. Stavljajući osjećaje na papir i sama postaju svjesnija kako taj problem zaista izgleda i je li tako veliki i strašan kao što se na prvu čini.

Mnoga djeca, podsjećaju stručnjaci, ne žele dijeliti svoje osjećaje s prijateljima, a većina ih ne želi podijeliti uopšte. Kažu, to je sasvim normalno jer svi osjećaji i ne treba da budu dijeljeni. Stavljanje na papir već je sasvim dovoljno.

Ponekad je važno izreći svoje emocije i postati ih svjestan, priznati da postoje.

Međutim, nisu svi vješti u verbalizaciji, zato dnevnik može poslužiti da dijete pronađe svoj glas i njemu kaže ono što ne može drugima.

Prema stručnjacima, zapisivanje emocija, pozitivnih i negativnih pomaže u lakšem shvatanju i procesuiranju. Emocije koje ne mogu nigdje izaći, pa čak ni na papir, mogu još više zbuniti dijete i otići u krivom smjeru.

Dakle, nema potrebe da nekoga suočimo sa svojim bijesom, ponekad je dovoljno zapisati šta osjećamo i negativne emocije će jednostavno splasnuti. Ponekad je potrebno, a i mnogo lakše zapisati stvari kako biste mogli shvatiti i tuđu perspektivu i stajalište. Dnevnik je u tom pogledu jako koristan. Prema nekim istraživanjima, kada djeca mogu vidjeti stvari iz perspektive druge osobe, ne uče samo o njoj nego i o sebi.

Uz pisanje dnevnika djeca mogu da vježbaju i pisanje, ali i vokabular. Kada dijete uzme olovku u ruke i krene pisati u dnevnik, zna da ga niko neće osuđivati zbog gramatičkih grešaka ili stila pisanja. Kada više ne postoji strah koji dolazi pisanjem, djeca su otvorena za više pisanja i veću kreativnost, a s tim dolazi i više iskustva koje može odskočiti u složenije zadatke. Zato dosljedno vođenje dnevnika može poboljšati vještine pisanja, a da djeca toga nisu ni svjesna.

(Nezavisne novine)