Voyage o svom ocu koji je ranjen kao tjelohranitelj Zorana Đinđića: Prijetila mu je mafija!

Podsjećamo, na Đinđića je 12. marta 2003. izvršen atentat, a Veruović je tada ranjen u leđa.

"Nakon Zoranovog ubistva mafija je prijetila mojim roditeljima, čak su i mom bratu i meni životi bili ugroženi. Majka i otac su se plašili za našu bezbjednost i zbog toga su odlučili da se odselimo iz Srbije. Otišli smo u Strazbur u Francusku. Imao sam godinu i po dana, a brat nepune tri. Roditeljima je bilo mnogo teško. Trpili su veliki pritisak i dugo su živjeli u paranoji šta će i kako dalje. Postoji tu mnogo stvari koje ja još uvijek ne znam, zbog toga ne mogu u potpunosti da se 'otvorim' na ovu temu, ali znam da nije bilo nimalo bezazleno", rekao je Voyage u ispovijesti za Informer.

Porodica Veruović je u Francuskoj zbog straha od kriminalaca živjela povučeno.

"Roditelji su bili svjesni da jedino njih imamo na ovom svijetu. Zbog cijele situacije brat i ja sve do polaska u osnovnu školu nismo mogli da imamo mnogo drugara i da se socijalizujemo, već smo uglavnom bili okrenuti porodici. Zato su se roditelji potrudili da nam pruže sigurnost kod kuće, jer da smo izgubili povjerenje u njih, izgubili bismo sve", naveo je.

Na početku su se teško snalazili, ali odustajanje nije bilo opcija.

"Nisu govorili ni engleski ni francuski. Tata se oporavljao od rane od metka koju je zadobio u predjelu leđa pa je majka provodila više vremena s bratom i sa mnom. Bio sam mali kada se sve to desilo i nisam ni znao šta znači kada je neko ranjen, šta je atentat, a šta pištolj... Bez obzira na sve, borili su se da nas izvedu na pravi put i za kratak period su uspjeli da se prilagode i obezbijede nam najosnovnije potrebe", kazao je.

Milanu je nakon operacija ostavo veliki ožiljak na stomaku.

"Kada sam ga prvi put pitao: 'Tata, od čega ti je taj ožiljak?', odgovorio mi je: 'Ujela me je žaba.' Kasnije, kada sam porastao, shvatio sam šta se dogodilo i od čega mu je ožiljak", dodao je.

Milan je sinu ispričao mnogo zanimljivih anegdota i situacija koje je doživio dok je bio tjelohranitelj, ali ih mladi pjevač ne može iznositi u javnost.

"Na svaku godišnjicu atentata mom ocu se vrate sjećanja na taj dan i rastuži se. Sa Zoranom je proveo dosta vremena i imali su zajedničke ciljeve za koje su se borili. Tog 12. marta za mog oca nije umrla samo jedna osoba i dobar prijatelj, već ideal i vizija u koju su vjerovali", objasnio je.

Ipak, Milan i njegova supruga Žana željeli su da njihovi sinovi odrastaju u Srbiji.

"Brata i mene su zadirkivali zbog toga što smo bili malo asocijalni i što nismo htjeli da se družimo sa ostalom djecom. Razlog tome su traume i događaji iz našeg djetinjstva. Dok su drugi klinci igrali loptu i lastiš, mi smo se krili od mafije. To su životne situacije kroz koje ne treba da prolazi nijedno dijete! Kao klinac, nisam mogao da razumijem drugu djecu i tu njihovu lagodnost, a oni nisu mogli da razumiju zašto sam ja toliko šutljiv. Mislili su da imam neke smetnje u razvoju, ali bio sam naučen da budem šutljiv i pazim na brata i sebe. Brat i ja nikada nismo išli na ekskurzije. Kada bi roditelji primili platu, većina novca je odlazila na komunalije i račune", zaključio je Voyage.

.

.

.

.

.

Izvor: Informer