Yugo 55 Mustafe Čobe atrakcija na Hrvatskom primorju

KAKANJ - Mustafa Čobo dobro je poznato ime svim ljubiteljima "Zastavinih" automobila, kako u njegovom rodnom Kaknju, tako i širom svijeta.

Ovaj dvadesetsedmogodišnjak od malih nogu zanima se za automobile, a kako ističe u razgovoru za "Nezavisne novine", njegov "Yugo servis" jedinstven je u čitavom svijetu, jer se bavi isključivo restauracijom "Zastavinih" vozila.

Već tradicionalno, Mustafa Čobo na ljetovanje kreće u jednom od automobila kojima je vratio stari sjaj, a ove godine za putovanje je izabrao vozilo Yugo 55.

"Kao i svake godine, bez ikakvih problema sam stigao kod prijatelja na ljetovanje. Ove godine uputio sam se u Makarsku, sa Yugom starim 32 godine, i prešao sam ukupno oko 600 kilometara. Prošle godine sam vozio zastavu 101, popularnog 'stojadina', a plan je da iduće godine krenem na put sa Yugom GV, poznatijim kao Yugo Amerika, koji se ističe po tome što ima klimu", objašnjava Čobo.

Kako kaže, ta četiri dana provedena na Hrvatskom primorju bila su ispunjena upoznavanjem novih ljudi, a svi su pokazali oduševljenje kada bi u blizini plaže ugledali Yuga.

"Prilazili su mi svi, generacije od pet do 95 godina, svi gledaju, prilaze, znatiželjni su. Kod mnogih ovaj automobil probudi osjećaj jugonostalgije, pa me zamole da ih provozam i da se fotografišu. I ništa mi nije bio problem, svima sam izlazio u susret, jer i meni je drago kada pokažu zanimanje za ono čime se ja bavim", kaže kroz osmijeh mladi Kakanjac.

"Vjerujem da će iduće godine Yugo GV biti još veća atrakcija na moru. Na ovom projektu radim već tri godine, još nije skroz završen, ali sam ga ofarbao u originalnu žutu boju i izgleda kao da je sad izašao iz fabrike. Od svih automobila, ovaj mi je najdraži, ima svu opremu, jer je rađen za američko tržište. Ja sam ovaj pronašao u jednoj garaži u Sarajevu, u ratu je oštećen gelerima, zbog čega i duže traje proces obnove", objašnjava Čobo.

Kroz njegovu radionicu prošlo je mnogo automobila, kojima, kako ističe, više i ne zna broj, ali ipak pamti najstariji koji je popravio.

"Bio je to model zastava 750, u našem narodu poznatiji kao 'fićo', a iz fabrike 'Zastava automobili' izašao je davne 1961. godine. Zastava 750 je automobil proizveden po licenci FIAT-a 600, a ovaj što što je izašao iz mog servisa sada se nalazi u Italiji", priča Čobo, koji u svom vlasništvu ima 11 oldtajmera.

Naš sagovornik kaže da ima najveći lager "Zastavinih" dijelova, tačnije 77 rastavljenih vozila.

"Radim sam i većinu svog vremena posvećujem automobilima. Završio sam i školu za auto-mehaničara i vozača motornih vozila. Pored popravke automobila učestvujem i na oldtajmer skupovima, na kojima sam osvajao i brojne nagrade, većinom na ispitu spretnosti, u vožnji oko čunjeva. Iako imam mnogo dijelova, još ih sakupljam, kupujem, rastavljam, sastavljam, jer to zaista volim, i uživam u čitavom procesu restauracije", objašnjava Čobo i napominje da su se "Zastavini" automobili prestali proizvoditi 2008. godine.

"Kod nas u BiH još nije zakonski regulisano koliko vozilo mora biti staro da bi se proglasilo da je oldtajmer. 'Fiću' i Yuga normalno registrujem, idu na tehnički kao da su golf 5, te plaćam punu registraciju", ističe Čobo.

Kaže da restauracija jednog automobila može dugo da potraje, a komplikacije zavise od toga koliko je teško doći do određenih dijelova.

"Za 'fiću' je najteže pronaći dijelove, a mnogi cijene dižu u nebesa. Srećom, imam dosta prijatelja u Banjaluci, Srbiji, Hrvatskoj, svi smo uvezani, a spaja nas upravo ljubav prema automobilima. Srećom, ljubitelji odltajmera ne pitaju za cijenu i svjesni su da ovi složeni projekti zahtijevaju mnogo uloženog vremena i novca. Neko bira radove u iznosu od 1.000 KM, neko ide i do 5.000 KM, što sve zavisi od situacije i stanja u kom se automobil nalazi, a razlika je i da li su mušterije iz BiH ili iz inostranstva", objašnjava Ćobić.

Napominje da je u njegovu garažu stigao automobi čak iz Irske, u pitanju je Yugo 55, a popravak tog vozila trajao je godinu dana.

"Baš zbog kompleksnosti ovim poslom ne može se svako baviti. Za ovu vrstu restauracije potrebno je imati dobre živce i dosta odricanja. Ja sam se mnogo toga odrekao. Nisam kao moji vršnjaci, koji rade u normalnim firmama, ide im staž i sve ostalo, imaju redovne plate svaki mjesec. Na primjer, ja čekam i po nekoliko mjeseci za isplatu od mušterija, ali ne žalim se, tako je kako je, bar radim ono što zaista volim. Bolje mi je da se ovim bavim nego da sam negdje na cesti, na ulici i da besposličarim", zaključuje ovaj vrijedni mladić i dodaje da nažalost u Bosni i Hercegovini ne postoji adekvatna mogućnost da se prijavi oldtajmer servis.

Izvor: nezavisne.com