ŠEJLA ZONIĆ: Daidža Kemal Malovčić mi ništa nije sredio

– Otkad sam se rodila i progovorila, pjevam, a prvi javni nastup imala sam s 11 godina.

Prijavila sam se za takmičenje „Djeca pjevaju proljeću“ u mom rodnu gradu, Sanskom Mostu.

Tada je počeo moj muzički put i nakon toga su slijedile brojne nagrade na različitim takmičenjima.

Poslije sam upisala Srednju muzičku školu, pa je uslijedila Muzička akademija.

Kako je došlo do saradnje s „Divanhanom“?

– Studirajući na akademiji svako upozna ili čuje da su tu studirali danas poznati ljudi u državi i regionu.

Tako je Ambasada SAD u Sarajevu, 2018. godine, organizovala mjuzikl.

Ja sam bila dio tog mjuzikla, ali imala sam i nekoliko solo numera, a „Divanhana“ je bila popratni bend.

Tokom probe i nastupa objavljeno je da tadašnja pjevačica napušta „Divanhanu“, pa su oni meni spontano ponudili da, ako sam zainteresovana, dođem kod njih u studio da uradimo nekoliko probnih snimaka.

Pronašla sam se u toj priči pa smo snimili jedan studijski zajednički album u Ljubljani, 2020. godine.

Nakon toga smo imali solistički koncert u dvorani „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu.

Potom se desila korona, ali album je doživio veliki uspjeh, a i danas je veoma aktuelan.

Ja sam na tom albumu autor pjesme „Lola“, a za naslovnu numeru „Ćilim“ učestvovala sam u pisanju muzike.

Vi ste muzički veoma obrazovani, završili ste akademiju, radili i snimali s „Divanhanom“.

Dakle, niste nepoznati.

Zašto takmičenje u „Zvezdama Granda“?

– Ja sam „Divanhanu“ napustila iz samo jednog razloga, a to je želja za solo karijerom.

To mi je oduvijek bio cilj, ali i velika želja.

Zbog toga sam se i prijavila, jer želim da gradim karijeru kroz svoje ime, ne kroz ime kolektiva.

Na koncertima „Divanhane“ bili su, da tako kažem, više stariji ljudi, što mi je baš imponovalo, ali sada želim i da se prezentiram mlađoj, odnosno mojoj generaciji.

Kako izlazite na kraj s pohvalama koje dobivate poslije svake emisije?

Jeste li se nadali tome?

– Da budem iskrena, i prema sebi i prema drugima, nadala sam se, ali ne baš odmah poslije prve emisije i u takvom enormnom broju.

A sada sam zaista veoma sretna da ljudi prepoznaju kvalitet, mada, moram priznati, ove godine u takmičenju je zaista velika konkurencija.

Kao da su se svi najbolji odlučili ove godine za takmičenje.

Ali, svi mi imamo svoju publiku, tu smo da se borimo za svoje snove.

U bekstejdžu smo svi zajedno, bodrimo i hrabrimo jedni druge.

A meni se to posebno sviđa, jer je energija divna, svi mi tražimo svoje mjesto pod našim nebom.

Stiče se utisak da ste u pjevanju perfektni.

Plašite li se nekad sami svoje perfekcije?

– Meni je žao što mnogi ljudi to pogrešno razumiju.

Stekla sam dojam da to ljudi kažu jer misle da nemam dovoljno emocije u glasu.

Ja za sebe mogu reći da imam mnogo emocije, veliki sam emotivac, ali ipak treba da se malo razlikujem od drugih pjevača, samim tim, kako kažete, što sam jedna od rijetkih koja je muzički potkovana, obrazovana.

Ali, smatram da u prvom krugu takmičenja ne možemo baš svi da iznesemo sve najbolje iz sebe.

Treba nešto ostaviti i za drugi, odnosno naredne krugove.

Najlakše je sjediti kod kuće i osuđivati.

Svi smo tu da se borimo za svoje snove, da se ostvare naši ciljevi.

Ocjenjuju nas ljudi koji imaju dugogodišnje uspješne karijere iza sebe i koje im još traju, treba imati petlju i hrabrosti, bez obzira na iskustvo, stajati ispred tog žirija i u četiri minute pokazati sve što možeš i znaš.

Kako su Vaš rodni grad Sanski Most i grad Tuzla, gdje živite, reagirali na Vaš uspjeh?

– Neki su me pitali: „Gdje će biti pobjednički koncert?“

Ma, čekajte ljudi, nismo još dotle došli.

Većina njih je veoma sretna, podržavaju me, dobivam mnogo poruka, poziva.

Sada imam i veliku odgovornost prema svim tim ljudima, da iz kruga u krug budem sve bolja.

Kemal Malovčić je rođeni brat Vaše mame, dakle Vaš daidža.

Kako ste Vi kao djevojčica gledali na enormnu popularnost svog daidže?

– Kao dijete nisam bila ni svjesna ko je daidža, kolika je njegova popularnost, a nisam ni znala da postoji ta estrada.

Meni je on bio daidža koji pjeva i kojeg mnogi vole.

Kada sam počela da studiram na Muzičkoj akademiji i kada sam vidjela, čula da se na predavanjima spominju on i „Južni vetar“ te drugi pjevači koji su napravili značajan preokret u muzici, shvatila sam da je baš velika stvar što je Kemal meni daidža.

Ali, nisam nikada htjela da to eksponiram.

On mi je uvijek govorio: „Kćeri, prvo škola, a sve ostalo će doći samo od sebe“.

Zašto se u javnosti niste ponosili time da Vam je Kemal Malovčić daidža?

– Prije svega, jer je on meni moj daidža, a druga stvar što ljudi to odmah negativno shvate.

Nekidan sam pročitala kako Šejla ima štelu za pobjedu, Kemal joj je sve to završio.

Sve do sada sam sama postigla u životu i ne može mi niko reći kako je to meni daidža sve sredio.

Sada je isplivala na površinu informacija o rodbinskoj vezi, ali ja nemam nikakvog problema s tim.

Savjetuje li Vas daidža o izboru pjesme?

– Rekao mi je da sam o pitanju pjevanja i sviranja perfektna, da nema šta da mi kaže, ali me savjetuje da u budućnosti biram s kim ću da sarađujem.

Ako u nekog sumnjam, ako želim neke informacije, da mu se javim.

A, možda daidža Kemal i ja snimimo neku duetsku pjesmu, o tome smo već razgovarali.

U 2024. godini može svašta lijepog da se desi.

Javni nastupi?

– Po BiH i regionu ih imam, a u dijaspori ili Evropi kreću u februaru naredne godine, a možda i prije.

Nova godina?

– Pjevat ću u Tuzli u „Zlatniku“, bit će to malo mirnija varijanta.

Sretna u braku

Privatni život Šejle Zonić?

– Mnogo sam sretna u braku sa svojim mužem.

U sretnom, ma u presretnom braku smo već skoro dvije godine.

Volimo mnogo da putujemo, tako da mi ovaj posao donosi i sreću i zadovoljstvo.

Moj Armin je moja velika podrška, vodi mi sve društvene mreže.

Ima veliku ulogu u mojoj karijeri i vjerujem da će tako i ostati.

Ostale fotografije pogledajte klikom OVDJE.

Razgovarao: Bato Šišić