Kako zaista stati na kraj vandalizmu?

A šta ste to očekivali? Novi busovi, pa neće valjda niko se usudit...

Ništa ne bi bilo čudno, jer, tema je i više nego aktualna, da se opet ne radi samo o konstatacijama, pri čemu uz pitanje kako stati tomu u kraj( ne znamo kako, mi farbamo i čistimo tramvaje itd.,) ide prijedlog direktora Grasa da se u obrazovni sistem uvede da se djeca educiraju da se to ne smije raditi!!!

Nevjerovatno. Umjesto da od grada i vlasti, policije i sudstva traži najhitnije uvođenje najradikalnijih mjera za sprječavanje te pojave, ili da sam sa firmom kojoj je na čelu krene u akciju ukoliko bi se grad oglušio o njegove zahtjeve, jer na to ima puno pravo, obrazovni sistem bi trebalo opteretiti još jednim predmetom viška, kao da ih i sada nema i previše, pod nazivom, recimo: Nije lijepo šarati vozila Grasa. Još jedna knjiga u ionako bezveznim i nepotrebno teškim ruksacima. Ili možda čak tri, kako bi naše sveto bh-trojstvo bilo zadovoljeno. Po jedna knjiga za sva tri bh-konstitutivna naroda. A onda bi se pojavili ostali i tražili svoju knjigu i nema tomu kraja. A dok bi taj predlog eventualno zaživio, našom poznatom brzinom, vozila gradskog prevoza izgledala bi već poput uskršnjih jaja.

Ne znam da li sam pogodio samu srž prijedloga prevodeći isti kao uvođenje novog predmeta, tako sam shvatio, ne znam na koji drugi način, ali, predlagač nije bio jasan, trebalo je da objasni kako zamišlju tu edukaciju.

Odgoj je prije svega stvar kuće, pa tek onda škole. Novim predmetom ništa se ne bi postiglo, uostalom, siguran sam da učitelji, nastavnici i profesori, svaki u okvirima svog predmeta, i naravno, ako isti barem malo dotiče tu temu, ne možete na času matematike upozoravati da nije lijepo šarati po tramvajima, itekako ukazuju svojim đacima na potrebu lijepog i uljudnog ponašanja. Pitam se, kako bi nastavnik tog predmeta ocjenjivao đake? Molim nastavniče, mogu li ja dobiti dvojku, bio sam u troli samo malo nestašan?!

U 21 vijeku edukacije ovog tipa u školama su nepotrebne. Lik koji škraba ili uništava, bez obzira na godine, ne radi to kod kuće, jer zna da ne smije. Ovo je bitno, znači, on već zna. Lijepo ponašanje je univerzalan pojam, odnosi se kako na vlastiti dom, tako i na sve izvan njega, nema tu razdvajanja i edukacije isključivo za potrebe Grasa ili nekog drugog, taman posla. Ako je neki od tih škrabala došao do škole, a nije naučio ništa o lijepom ponašanju, škola tu ništa neće učiniti, on je, ma što neko mislio, već izgubljen slučaj. E, ali on je nestaško naš, mora negdje da se ispuše, reći će mnogi. Dobro, nije problem, nek se ispuhuje, ali u svojoj kući, najbliža mu je i stalno na raspolaganju. Samo naprijed, dečko, udri, razvaljuj, šaraj! Takvom liku možete satima držati predavanja, on će opet po svome. A mi ćemo plaćati nove profesore. I masovnu proizvodnju knjiga na tu temu.

No, ostavimo se fantazija. Kuća, dom, porodica.. To je osnova odgoja. Osnova svega. Kad si došao u prvi razred osnovne, moraš već znati šta je lijepo, a šta ne. U suprotnom, šta su ti radili roditelji?

Nije lako direktoru Grasa, kao što nije bilo ni ranijim direktorima. No, niko od njih ne potegnu za drugim rješenjima. Sve se uvijek svodilo na puke konstatacije, eto, šaraju, razbijaju, mi popravljamo i čistimo, farbamo, to košta...šta da radimo...

Znamo mi da to košta, ali, konstatacijama se ništa neće riješiti. Samo kontraakcijom. Svidjala se ona nekom ili ne. Odavno se u ovom gradu sa lopovima, siledžijama i sličnim, pokušava lijepo razgovarati. Jer, neko je davno rekao, no, potpuno bez osnova, da se lijepom riječi može sve riješiti. E, ne može baš uvijek, život i praksa to stalno dokazuju, a najviše na točkovima kotrljajuće likovne galerije, pa ma koliko se to kosilo sa raznim proklamacijama, teorijama, dogmama, mudroserstvima itd. Autor ovih redova ide i dalje, pa kaže: ko tebe kamenom, ti njega kamenčugom! A ne kruhom. Jer, ako ga, nakon što ti je kamenom razbio glavu, nagradiš kruhom, eto njega opet po kruh, ali sa još većim kamenom. Davaćeš kruh do groba! A on tebe kamenjati! Možda je ta preporuka sa kruhom i kamenom u glavnm ulogama podesna za neko razumnije, svjesnije i pametnije društvo, no, opet nikada 100%. Sve pod lupu. Demagog i dežurni mudroser će reći kako ja ne razumijem poruku. Nažalost, vrlo dobro je razumijem, oni pak ne, oni su za nju samo negdje usput čuli.

Ostavimo se naivnosti i nepotrebnog, u ovom slučaju lažnog altruizma. Dijagnoza bolesti glasi: neodgojeni i nevaspitani balavci i balavice, i one to rade, itekako, nekažnjeno non-stop uništavaju društvenu imovinu. Lijek: sa vandalom, siledžijom, bahatim, treba razgovarati isključivo jezikom koji on razumije. Jezikom novčane globe, prisilnog rada i zatvora. Bez obzira na dob. Tačka.ba!

Dosta više onog, šta zna dijete šta je pedeset kila!

U rješavanje tog problema, bez obzira što će na to reći demagozi i lažni altruisti, razvodnjavači svega dobrog, kulturna i napredna Europa i Brisel pa i šire, treba ući radikalno. I to pod hitno, jer sve linije su, pa i ona crvena, davno predjene. Ono bi se sastojalo u slijedećem:

Gras treba da oformi grupu ljudi koji bi se skoro stalno vozikali gradskim prevozom poput običnih putnika i pratili situciju na terenu, hvatali nadobudne umjetnike i uništavače, te im se po potrebi i fizički suprostavili,jer, bilo je slučajeva da su se isti i fizički znali okomiti na onoga ko bi im nešto rekao, upozorio ih da to ne rade. Akciju pojačati u vrijeme završetka nastave po sarajevskim školama, posebice onih koje flomaster i arsenal sličnih pomagala njeguju kao ubojito oružje. To je i vrijeme kada nadobudna mladost u času kada vozilo pred stanicom usporava, doslovce divljački razvaljuje vrata vozila i iskače iz njega. Uhvaćenog po mogućnosti fotografirati na djelu, obezbjediti svjedoke i istog ili najkasnije narednog dana dotični lik ide pred preki sud. Ni dana kasnije, jer će neko sve razvodniti, po dobrom starom običaju u ovom gradu. Da, dobro ste pročitali, preki sud, ili ga nazovite kako hoćete, jer s tom sortom drugačije ne ide. I na osnovu fotografije i izjava svjedoka, prvenstveno djelatnika Grasa, s tim da im se mora bezuvjetno vjerovati, donijeti odmah kratku svestepenu, dakle svekonačnu presudu: otac, čača, tata, babo, baba, ćale ili kako već hoćete, ima da plati čišćenje i farbanje vozila Ili svaku drugu nanesenu štetu. Koliko god da košta. Bez prava na žalbu, jer je to onda izgubljen slučaj. U svim sredstvima javnog informiranja objaviti o kome je riječ, ko je neodgojeni Picasso ili Conan the Vandal, ko su mu je roditelji, gdje rade i stanuju, bez obzira o komu se radi, bio ministar ili predsjednik nečega, sve lijepo sa fotografijama. E, ne može tako, reći će dežurni mudroser. Objavljivati imena ljudi, nedužne nejake djece, slike, da plaćaju. Uznemiravati naše čestite porodice, pričinjavati im duševnu bol. Pogotovo, đe ćeš nekog predsjednika! Mnogi nemaju novca...

Duševna bol? Jadna majko, koje li lopovske izmišljotine i sranja!

A zašto?-zapitajmo se već jednom. Jesu li s neba pali pa su zaštićeni? I, što da mi gradjani vodimo brigu ima li ko novca, to je njegov problem. Onda će početi midrovanja. Šta će reći Europa, nismo srednji vijek, iako sve govori da jesmo i još gore. Neka kažu što god hoće. Neka Europa rješava svoje probleme, mi ćemo svoje. Mi plaćamo iz svojih džepova iživljavanje neodgojenih nadriumjetnika. Što ne šaraju i ne razvaljuju kod kuće? Što im roditelji ne otvore galerije negdje u nekoj vukojebini pa nek škrabaju koliko im volja. A one s viškom energije i adrenalina pravo u kamenolom Krupac na društveno koristan rad. Autoceste i klizišta vapiju za dobrim kamenom, posebice za onim usitnjenim, ko sjeckani burek.

Još jedna stvar. Nisu tu u pitanju nejaka i nedužna dječica, radi se, a svi smo to doživjeli i vidjeli, o već odraslim momcima i djevojkama, bahatim, obijesnim, nevaspitanim i neodgojenim.

Zaključak: roditelji plaćaju čišćenje, farbanje, opravke. A ne Gras. Pa da vidimo hoće li malac koji je ocu priredio nepotreban izdatak, opet posegnti za flomasterom, ubojitim jataganom?! Ili razvaljivati tramvajska vrata. Nema love? Ima banka, nek uzmu kredit! Ima i mirokreditna. A ima i bajbuk! Ako nema ko da plati šetu za maloljetnike, ima ustanova za njih. Nek izgube neko vrijem u njoj, dok ne dodju pameti.

Naravno, ni ovim se ne može odmah iskorijeniti ta ružna i primitivna pojava. Biće uvijek onih koji će pokušavati, iz inata, dokazujući ko biva nešto. Sve do jednom. Ali, treba početi. A nakon prve javno obznanjene presude sa svim podacima, drugi će debelo razmisliti hoće li ući u takvu avanturu i sramotu. Šaranja bi bilo manje i vrlo brzo bi ga nestalo.

Za ovako nešto bilo bi potrebno da grad NAJHITNIJE dade svoju saglasnost i da javno obznani projekt zaštite društvene imovine uz navodjenje konsekvenci za počinitelje. Da se mjesec dana objavljuje na tv-u i novinama. Da se ne kaže kasnije, nismo znali. I da nema puštanja uhvaćenih na djelu, intervencija-u takvom slučaju objaviti ko je intervenirao, jer, pobogu, znate ko mu je otac, babo, čača. Da se ne popusti pritiscima, telefonskim pozivim iz kojekakvih centrala, kritikama kako iz zemlje i iz susjedstva i šire, od OSCE-a, OHR-a i šta ti ja znam. Već sama najava jednog takvog projekta natjeraće mnoge potencjlne škrabatore da dobro razmisle prije nego potegnu u ruksak za flomasterom.

Jeste, izgleda radikalno, ali nije. I jedino je u ovom gradu rješenje za eliminaciju tog problema. Ništa drugo. Samo hvatanje i hitno kažnjavanje uz obavještavanje javnosti koja im prvo da zna ko ukrašava i razvaljuje gradska vozila na našem putu u Eu koji, jelte, nema alternative...

Ovo je slobodna zemlja i ja, kao korisnik gradskog prevoza i stanovnik ovog grada predložih, a vi sve analizirajte i dobro razmislite...Ali pošteno. Ako neko ima bolji i učinkovitiji predlog, bujrum! Samo, tako vam Boga, nemojte truniti o nekakvoj humanosti, obziru, tzv.duševnoj boli, imunitetima i sličnim glupostima.