Radila na kruzeru šest godina: ''Spolne bolesti su nosili kao ordenje"

Spisateljica Šeron Vog (Sharon Waugh, 39) živi i radi u Južnoafričkoj Republici, no radila je na kruzerima oko šest godina. Otkrila je da je život na brodu svakako ovisnost, ali postoje i neke prilično jezive tajne.

Zabavni program

Šeron je radila za jednu kompaniju od 2009. do 2010. kao koordinatorica grupa, a za drugu od 2013. do 2018. kao voditeljica zabavnih programa na kruzeru.

- Život na kruzeru je vrlo zarazan i nikad ne isključujem mogućnost povratka. Apsolutno sam voljela svoj posao i uživala sam kao voditeljica zabavnih programa jer je moj posao doslovno bio posjećivati zabave gotovo svake večeri - kazala je Šeron za The Sun.

Tokom većine putovanja dijelila je kabine s kolegama, a to je rezultiralo brojnim zanimljivim pričama i iskustvima.

- Radila sam na osam brodova i morala sam dijeliti kabinu na njih šest. Imala sam jedanput cimericu koja bi pozvala svog dečka na spavanje, a da mi to nije najavila. Svaki ležaj je imao zavjesu radi privatnosti. Bilo je situacija kada sam se presvlačila i onda iznenada shvatila da je iza njene zavjese muškarac koji bi mogao iskočiti u bilo kojem trenutku ili bi me možda mogao promatrati - ispričala je Šeron dodajući kako je bilo uobičajeno da se osoblje zabavlja i podržava ljubavne veze, a spolno prenosive infekcije koje su dijelili za njih su bili znak časti, poput ordenja.

- Mogli biste pomisliti da su spolno prenosive bolesti dragocjene kolekcionarske stvari. Međutim, poznajem dosta ljudi koji su svoje supružnike upoznali radeći na kruzerima. Mnogi od njih su i dalje vrlo sretni u braku koji traje godinama - kaže Šeron.

Iako je romantično druženje među osobljem dopušteno, ljubavni susreti s gostima su strogo zabranjeni.

- To definitivno nije bilo dopušteno, ali ponekad je bilo i takvih situacija. Ako su vas ulovili, dobili biste otkaz - otkrila je Šeron dodajući da je život na kruzeru dobar način za uštedu jer se većina troškova pokriva na brodu.

- Kad smo se ukrcali, većina stvari je bila pokrivena, poput hrane, smještaja i medicinskih troškova. Ako smo imali spremačice za kabine, njima smo ostavljali napojnicu, ali to je ovisilo o rangu koji smo imali na poslu. Ostatak plaće smo mogli uštedjeti, potrošiti na hranu, prijevoz ili druge stvari kad bismo pristali u luku - priča Šeron.

Tokom svojih krstarenja posjetila je niz nevjerovatnih mjesta, uključujući Bahame, Bermude, Kanadu i Norvešku. Ali nije sve bilo glamurozno.

- Imamo i mrtvačnicu i zatvor na svakom brodu za krstarenje te smo ih koristili puno češće nego što ljudi misle. Ljudi prilično često umiru na kruzerima, obično prirodnom smrću, odnosno zbog srčanog udara. Bilo je i nekoliko samoubistava. Brodovi za krstarenje imaju protokol za sve situacije. Često, ako bi neko preminuo iznenada, premjestili bismo ga u mrtvačnicu i obavijestili njegovu porodicu, a većina gostiju ne bi imala pojma - kaže Šeron.

- Na brojnim putovanjima u SAD gosti nisu morali imati pasoš, već su mogli putovati samo s vozačkom dozvolom. Često su imali pogrešnu percepciju da to znači da mogu prekršiti uvjetni otpust i izvući se s tim. Kad smo se vratili u američku luku, hapšenja su bila prilično česta - prisjetila se Šeron.

U međuvremenu, gosti koji su se propustili ukrcati u lukama ostali su ondje.

- Ovo je vrlo uobičajeno. Postoje određene situacije u kojima će brod čekati goste ako se ne ukrcaju na vrijeme. Ali često bismo ostavljali goste. U svakoj luci postoji lučki agent koji pomaže gostima koji su ostali da se dogovore da se sastanu s brodom u sljedećoj luci ili da ih pošalju kući - kaže Šeron.

Bilo je i situacija kada su prijetile ozbiljne pomorske katastrofe.

- Tokom mog prvog ugovora, dok je moj brod isplovljavao iz luke, jak vjetar nas je otpuhao u drugi brod. Bila sam svjesna da je iza mene brod nedaleko od mog, ali mislila sam da je između nas pristanište. Tada sam čula kako neko viče: “Sudarit ćemo se!” Djevojka ispred mene pogledala je kroz prozor, vrisnula i skočila preko recepcije za goste od mene. Okrenula sam se, vidjela što se zbiva i uplašila se za život. Pala sam preko stola dok su se brodovi sudarali. Iako je to bio sudar branikom, bila sam uvjerena da ćemo potonuti. Nakon što su ronioci pregledali trup, nastavili smo put s nekoliko ogrebotina i malo udubljenog metala - prepričala je Šeron svoje iskustvo.

Prije rada na kruzeru studirala je glumu, no poželjela je raditi na kruzeru nakon što je jedanput putovala s mamom, piše 24.hr.

- Bio joj je san otići na krstarenje i uspjeli smo pronaći dobar brod. Kada sam otkrila da postoji posao osoblja na kruzeru i da neko može biti plaćen da zabavlja ljude dok putuje svijetom, odmah sam se počela prijavljivati na konkurse. Prestala sam raditi na kruzerima kako bih bila sa svojom porodicom dok je otac bio u terminalnoj fazi karcinoma. Onda se došla pandemija, pa povratak dugo nije bio opcija. Sada radim kao autorica i putopisac za razne publikacije uz pisanje vlastitog bloga The Sharonicles - zaključila je Šeron.

Izvor: avaz.ba